Jeb’o te riža, koji naslov! Kakve sve nabrojeno ima veze jedno s drugim? Čitaj pa ćeš saznat! Možda, ne garantiram. Za smisao života Nikole Stamenića već smo čuli da ne postoji – zato krenimo na prvu stavku iz naslova (tko promijeni naslov, kuga na njegovu/njezinu kuću!): hoće li čitanje ovog teksta biti izgubljeno vrijeme? Ako ne pročitaš, nećeš saznati. Ako pročitaš, možda nećeš ni tada. Ili možda tek kad kreneš u potragu za izgubljenim vremenom. Koja je alternativa čitanju ovog teksta? Svekolika, a opet svedena na... Na ono što slijedi – zašto je život lijep? Lijepo je biti, gledati, slušati, osjećati, mirisati i sve to zajedno. A što je sa zabavom? Hm, da vidimo... Vodi me u disko? Pij, puši, smrdi, flertuj, pleši, slušaj muziku. Idi s dečkima u birtiju? Pij, puši, smrdi, deri se, podriguj, gledaj utakmicu/teletekst jer čekaš rezultate za listić iz kladionice. Bavi se sportom? Trči, vozi, skači, pucaj, dribljaj, ubacuj, gađaj, plivaj, sviraj kurcu? Igraj poker? Bleji u ekran, gubi pare, igraj s dečkima, gubi pare, smrdi, gubi pare, podriguj, gubi pare. Gledaj TV? Bleji, sjedi, žderi, puši, debljaj se. Igraj društvene igre? Druži se, baci kocku, pobijedi, izgubi, smij se. Drogiraj se? Puši, šmrči, gutaj, pikaj, umri. Igraj igrice? Sjedi, kupi deblje naočale, bleji, kupi deblje naočale, pucaj, deblje naočale, zatupi, naočale, žderi, deblje. Kazalište? Kino? Bleji, plješći, sjedi, ustaj, pauza, sjedi, cuga, puši, marš kući. Seks? Hm... Žena? Bila lepa kao Lukić ili majska ruža, pametna kao Curie, zabavna kao Jovanka Broz, bogata kao Veronika Lujza, mlada kao rosa, dosadi, traži drugu. Isto je i s frajerima, da se razumijemo. Ima još? Prosvijetlite me. Dobro, naravno da ima, no je li jedan oblik zabave smisleniji od drugog? I tko će to procijeniti? Valorizirati? I koga je briga ako to netko i učini, pa makar to bila institucija nad institucijama?
Čemu ova tirada? Zato što Nikola Stamenić (priča u trećem licu, uuuuuuuuu) misli da je noć na Sljemenu jedan sasvim neobičan i poseban oblik zabave. Ništa vredniji od gore spomenutih, no možda u nekome izazove sasvim nove, još nedoživljene osjećaje. I sve to u kombinaciji s utrkom, nadmetanjem s drugima i sa samim sobom. Jutros je s Jadranskog mosta baš lijepo bilo vidjeti mnoštvo kajakaša na Savi. Tako je u sljemenskom mraku lijepo vidjeti pregršt lampi koje jure prema nekom od ciljeva. Dođi, pozdravi se, kreni, dahći, goni krijesnicu-utvaru ispred sebe, bježi od iste takve spodobe iza sebe, ostani sam/a uz topot svojih koraka i vlastito dahtanje, boji se mraka, duhova, životinja, izgubi se, pronađi se, uđi, popij, pojedi, smij se, lagano se vrati doma i utoni u sladak, umorni san ispunjen sljemenskom noći.
Onda se vrati u realnost i pokušaj razumjeti Sabljinu zavrzlamu. Puno je lakše shvatiti JGL 3. Svaka prva srijeda u mjesecu kroz cijelu godinu u 5 i 30 ujutro, 12 kola, za puni plasman u ligi potrebno ih je pohoditi 6. Tko skupi 5, bez obzira na bodove automatski je rangiran ispod onog tko ima 6 ili više. I tako dalje prema dolje. Sistem bodovanja po kolima istovjetan je onom iz JGL 2 – nekadašnje bodovanje u skijaškom svjetskom kupu. Doživi zoru na Sljemenu svaki mjesec na drugom mjestu!
MK 2 je, za razliku od JGL 3, puna komplikacija: sastoji se od 8 kola, 6 večernjih i 2 jutarnja (prva dva kola JGL poklapaju se s prvim i šestim kolom MK, što znači da jednim nastupom dobivaš bodove za dvije lige). Sve trase pojedinih kola objavljene su na blogu sljemegelender.blog.hr. Ukoliko se nakon jutarnjeg kola pojaviš i na onom večernjem, za što imaš priliku dva puta, dobivaš 50% bodova više za dotičnu kombinaciju (ako si u ta dva kola skupio 10 bodova, piše ti se 15). No, to nije sve. Sablja se potrudio dodatno zakomplicirati stvar, pa bi skraćenica MK slobodno mogla skrivati i naziv Mrak komplikacija. Naime, muški će kombinatorci (žene će biti u jednoj ligi) biti podijeljeni u dvije lige. U prvu ulazi prvih deset s prošlogodišnje Mrakače + pokoji wild card za sljemenske institucije poput npr. Ferre. Da bi se mogle odrediti lige, uvedene su predprijave. Ostali ulaze u drugu ligu, a svoj status prvoligaša mogu izboriti osvajanjem prvih mjesta u drugoj ligi (točan broj po ligama i način bodovanja bit će određen na početku lige), kao što će i neki od prvoligaša svoj status izgubiti slabim nastupima u prvoj ligi ili jednostavno nedolascima. No, ni status drugoligaša za MK 3 nije zajamčen. Broj drugoligaških mjesta je ograničen, tako da će dio ovogodišnjih drugoligaša s dna poretka preseliti u treću ligu na MK 3, uz priliku da 2010. povrate svoj drugoligaški status, 2011. izbore prvoligaški, 2012. postanu pobjednici, a 2013. pobjednici Kupa prvaka europskih Mrak kombinacija. Ako nekome nije dovoljno jasno, vrlo rado ću sve ponovo objasniti usmeno, uz mnogo strpljenja, ponavljanja, ako treba i crtanja. Mogućnosti su neograničene. Granice postoje samo na... granici.
subota, 27. prosinca 2008.
utorak, 16. prosinca 2008.
SEPP BLATERSA - PLES OZRAČENIH
Znate kak oni stričeki i tete koji rade na rentgenu nose indikatore za zračenje kao kontrolu da isto ne bi premašilo preživljive količine? E, recimo, takav indikator, samo za ludilo, ne treba onima koji su se pojavili na startu Blaterse. Ili bedž "tu sam, lud sam!" Ma čak i ne lud. To zvuči simpatično. Možda bi bolji bio natpis "no lifer". A ima i onih koji kažu da im je utrka actually bila super... Baš svašta!
Ah, već sam počeo pisati "Rat i mir" i sve izbrisao. Super je bilo što su se ljudi pogubili pa trka nije odlučena odmah na početku. Meni je najjača fora bilo trčanje napamet sa Šikijem, bez da vidimo prst pred nosom i onda kod Grafičara izlazak iz oblaka, gašenje lampi, hodanje po snijegu i uživanje u mesečini, mesečini, joojoj, joojoj...
Dolazak na vrh bilo je prvo i posljednje Krist(ijan)ovo iskušenje - toplina Zlatnog medvjeda, fina juha, rakija, glasna muzika i dobro društvo naveli su sedmero ljudi da ostanu gore, ali ja se, unatoč tome što Šiki nije htio dalje, nisam dao, što sam požalio već pola sata kasnije kad sam se ponovo našao u oblaku-no siguran sam da bi mi još i više bilo žao da sam ostao na vrhu ili doma.
Nisam dugo bio sam - ubrzo me stigao Jura, nešto kasnije i Mukki, tako da smo, stalno očekujući i Ferru, zajedno šetali do makadama, gdje su spremniji odnijeli bolje pozicije, a manje spremni slabije.
Kao što je Ferro dobro primijetio - u odnosu na Traversu, na Blatersi smo samo zamijenili mjesta. Prvo za četvrto i drugo za treće. Čemu ovaj dosadan osvrt? Da se ne zaboravi, iako će svih nas 18-ero ovo pamtiti 4 da rest of our no lives...
Ah, već sam počeo pisati "Rat i mir" i sve izbrisao. Super je bilo što su se ljudi pogubili pa trka nije odlučena odmah na početku. Meni je najjača fora bilo trčanje napamet sa Šikijem, bez da vidimo prst pred nosom i onda kod Grafičara izlazak iz oblaka, gašenje lampi, hodanje po snijegu i uživanje u mesečini, mesečini, joojoj, joojoj...
Dolazak na vrh bilo je prvo i posljednje Krist(ijan)ovo iskušenje - toplina Zlatnog medvjeda, fina juha, rakija, glasna muzika i dobro društvo naveli su sedmero ljudi da ostanu gore, ali ja se, unatoč tome što Šiki nije htio dalje, nisam dao, što sam požalio već pola sata kasnije kad sam se ponovo našao u oblaku-no siguran sam da bi mi još i više bilo žao da sam ostao na vrhu ili doma.
Nisam dugo bio sam - ubrzo me stigao Jura, nešto kasnije i Mukki, tako da smo, stalno očekujući i Ferru, zajedno šetali do makadama, gdje su spremniji odnijeli bolje pozicije, a manje spremni slabije.
Kao što je Ferro dobro primijetio - u odnosu na Traversu, na Blatersi smo samo zamijenili mjesta. Prvo za četvrto i drugo za treće. Čemu ovaj dosadan osvrt? Da se ne zaboravi, iako će svih nas 18-ero ovo pamtiti 4 da rest of our no lives...
srijeda, 3. prosinca 2008.
JGL 2 - THE LAST CHAPTER - GANGOVI
Ni kiša, ni mrak, ni hladnoća, ni belunzi ne mogu zaustaviti pomahnitali pokret Gelender fanatika - jutros: ukupno petnaest! Kad se u zadnjem kolu JGL 1, po suhom, nenoćnom i toplom proljetnom vremenu pojavilo 13 ljudi, rekli smo wow, ideš i nemreš bilivit. Prosjek posjećenosti JGL 2 premašio je najbolje kolo jedinice! Statistike za desetak dana na sljemegelender blogu...
Postolje je bilo određeno i prije ovog kola, tako da to nije bilo interesantno. The last chapter dvojke pamtit će se po Kovinom nevjerojatnom startu, pucanju nakon 2 minute i 17 sekundi te dizanju iz pepela u ludom finišu s Brankom. Zadnje kolo izbacilo je i 53. njušku na ligi: Marko Orešković - Chichar. Ove godine nije bilo šampanjca jer je Žana kao jedina žena odlučila još više odmaknuti po broju nastupa na najjutarnjijoj ligi u Hrvata, a možda i u homo sapiensa, ali je bilo pršuta, sira i brrrrrrrrrrdo čokolade!!! Davno znani pobjednik - Juraj! Priznanje mu odajem poznatom uzrečicom uobičajenom u domovini njegove cure: ALAL TI VERA!!!
Ima još: tek danas smo shvatili da su dvije godine lige profilirale nekoliko gangova među JGL-ovcima - prvi je GG (Gelender Gang) koji postoji od prvog dana, ali ako je jedini, to i nije neka fora. Druga godina donijela je dva nova ganga: TG (Trkađije Gang: Golec, Terzić, Ludi Denis) i BG (Biker Gang: Debeli, Tomo Kej, Tomo Džej, Boki Em). Vi koji niste nigdje, odlučite se brzo - resistance is futile, you will be assimilated! Ili stvorite novi! Mogući gangovi? BBG (Butros Butros Gang - girl's corner), PG (Prigorski Gang, ako se prigorski muži udostoje pojaviti na JGL 3), SG (Sljeme Gang - Veca, Pinky, Bodo - ako postanu redovitiji), MG (Married Gang: Chura, Žohar, Guba, Pećo, Lacko, Pegi...), mogućnosti su neograničene - limits exist only in da club, bottle full of bub...
Vidimo se na Mrak Kombinaciji 2, ujedno i prvom kolu JGL 3 - 7.1.2009., srijeda 5 i 30! We dare you! We double dare you, mother fuckers!
Postolje je bilo određeno i prije ovog kola, tako da to nije bilo interesantno. The last chapter dvojke pamtit će se po Kovinom nevjerojatnom startu, pucanju nakon 2 minute i 17 sekundi te dizanju iz pepela u ludom finišu s Brankom. Zadnje kolo izbacilo je i 53. njušku na ligi: Marko Orešković - Chichar. Ove godine nije bilo šampanjca jer je Žana kao jedina žena odlučila još više odmaknuti po broju nastupa na najjutarnjijoj ligi u Hrvata, a možda i u homo sapiensa, ali je bilo pršuta, sira i brrrrrrrrrrdo čokolade!!! Davno znani pobjednik - Juraj! Priznanje mu odajem poznatom uzrečicom uobičajenom u domovini njegove cure: ALAL TI VERA!!!
Ima još: tek danas smo shvatili da su dvije godine lige profilirale nekoliko gangova među JGL-ovcima - prvi je GG (Gelender Gang) koji postoji od prvog dana, ali ako je jedini, to i nije neka fora. Druga godina donijela je dva nova ganga: TG (Trkađije Gang: Golec, Terzić, Ludi Denis) i BG (Biker Gang: Debeli, Tomo Kej, Tomo Džej, Boki Em). Vi koji niste nigdje, odlučite se brzo - resistance is futile, you will be assimilated! Ili stvorite novi! Mogući gangovi? BBG (Butros Butros Gang - girl's corner), PG (Prigorski Gang, ako se prigorski muži udostoje pojaviti na JGL 3), SG (Sljeme Gang - Veca, Pinky, Bodo - ako postanu redovitiji), MG (Married Gang: Chura, Žohar, Guba, Pećo, Lacko, Pegi...), mogućnosti su neograničene - limits exist only in da club, bottle full of bub...
Vidimo se na Mrak Kombinaciji 2, ujedno i prvom kolu JGL 3 - 7.1.2009., srijeda 5 i 30! We dare you! We double dare you, mother fuckers!
nedjelja, 23. studenoga 2008.
TRA UMA THURMAN
Ako se namjeravate polomiti u Zagrebu ili okolici ili vam se, pak (šta je to? za one koje imaju zmijske krvi, pločica kojom se igra hokej na ledu), to dogodi slučajno, nastojte da to bude vikendom, po mogućnosti poslije podne, najbolje nedjeljom. Zašto? A šta misliš zašto? "Dobar dan!" "Dobar dan!" "Ja sam taj i taj!" "Šta oćete?" "Slomio sam ruku, zube, razbio se ko stoka, krvarim!" "Izvolte kod nas odma! Na rendgenu ste prvi (joj, kad mi okreće ruku po onom rendgenu, opalio bi ga drugom!), na šivanju još prviji, slika s rendgena već kod doktora, ostajete, marš gore, sutra će operacija." Od ulaska do kreveta ni pola sata. Probajte to radnim danom - ako niste hitan slučaj - tri do četiri sata. A ako ikako možete, nikako se ne lomite utorkom jerbo tada svi oni polomljeni što su ih operirali i što su ležali u bolnici dolaze na kontrolu. Ne da u čekaoni ne moš sjest, ma ne moš ni stojat! Utorkom ne izlazi iz kuće. A opet, the majorest shits happen at home. Nisam pametan.
OPERACIJA
Možda je prošlo 16 sati od pada. Lijepo ležiš, budan, između tebe i tvoje desne ruke zastor, a i pitanje je jel je tvoja jer je od ramena ne osjećaš. Ćaskaš s doktorima dok ti ne kažu da ušutiš jer ćeš zapljuvat sterilne instrumente pa će ti se rana ubuđat i gdje si onda? A oni melju, šerafe nešto, tebi svejedno... Moja ruka? Ma neeeeeeeeeeeeeeeeeeee
ODJEL
Operiralo te, ležiš, rekli da će bolit, a ne boli, što se mene tiče mogu doma, ali ne. Lezi i šuti. Obiđe me prijateljica od prijateljice. Popriča sa mnom minutu i pol, kaže dobar doktor operiro, uspjelo sve. Kaću vadit dren, ne curi više? Kaću doma? Ne zna ona. Vraga ne zna! Za koji sad dolazi poruka - rekla prijateljici da ostajem 7 dana sigurno. Pa što meni ne kaže, jadna ne bila? Dolaze informacije i iz škole: kaže učenik čiji je tata doktor u bolnici da ostajem 7 dana. A šta ćeš, valjda su to regularni kanali, niko nikom ništa direktno ne govori...
KOMFOR
TV u boji! Ja mislio nečiji, ali ne - bolnički! Pripada narodu! Vau! I još jednom: vau! Treba se malo pomučit s antenom što se nikom ne da, ali nema veze, dosta je nama i jedan program, samo da se bleji. Ja mislio da cu u istoj posteljini dočekat otpust, a kad ono mijenjaju je svaki dan!!! Hotel A kategorije! Jest da nemaš wc i kupaonu u sobi, ali imaš, brate, kadu, tuš kadu, lavabo na katu, sve. Malo podsjeća na JNA, al je čisto. U kancelariji Winstona Crkvenčića se puši, al ko bi im zamjerio? Em su jadni što su polomljeni i daj im još zabrani pušenje. Ubili bi se! Ili nekog...
POSJETE
Nemoš mi stavit posjete od 3 do 5!!! Ljudi dolaze, a ja bi gledo Sam svoj majstor, Step baj step, Dadilju, Malkolma, Rejmonda, Ribu! Kako niko ne vodi računa o tome?!? I lijepo kažeš ljudima - nemojte doć - a oni al su se navalili, baš su se navalili...
HRANA
Mislim da mi je ovo bio četvrti put da boravim u bolnici. Kad sam operiro bruh bio sam mali pa se ničeg ne sjećam. Kad sam operiro mandule, nisu mi ništa za jest davali. Hrane u sarajevskoj vojnoj bolnici se baš ne sjećam, ali ove da. Ma šta se priča uvijek da bolnička hrana ne valja? Ok, nije zdrava, ali nije da ne valja. Dobro, možda sam ja svinja koja bi sve izjela, no meni je sve bilo dobro. I taman je ima toliko da se ne prejedeš. Obroci taman. Kad za doručak ne bi bio bijeli kruh i kad za ručak i večeru ne bi u čušpajze stavljali kobasice, čovjek bi se u bolnici preporodio. Nema prežderavanja i to je zakon. Tako bi trebalo jest i doma. No, kako da si čovjek oduzme to jedino zadovoljstvo u ovim vremenima sivila, mraka, stezanja remena, recesije, secesije, beznađa, komeneči?!?
NOKTI
Ili bolje "Nokti i kosa". Za kosu bi primijetili oni što briju glave, ja sam primijetio za nokte. Kad se čovjek svakodnevno bavi sportom, nokti rastu relativno brzo, no to primijetiš tek kad zalegneš na 7 dana i onda uvidiš kako nema gotovo nikakvih pomaka. Bolja prokrvljenost, brži rast! Bez obzira na lomove - sport rula!
SESTRE
Ja bi ih podijelio u pet kategorija. Ne po izgledu, perverznjaci i fetišisti sestrinskih uniformica!
Prva:
Ledena kraljica. Njuška uvijek ozbiljna, ne priča ništa, mrko gleda, mrzi svoj posao, maltretira pušače policijskim metodama. Nacizam teški.
Druga:
Glasna i nasmijana, ali ZA-JE-BA-NA! Nema tu zafrkancije. Tj. ima, ali samo s njene strane. Čovjek stenje pored mene: "Sestro, dajte mi nešto protiv bolova!" "Evo, evo..." i dođe za sat vremena, a ovaj stenje li stenje...
Treća:
Ozbiljna, ali voli pričati... Pa se raspričasmo do sita!
Četvrta:
Tiha, samozatajna, ali stručna i beskrajno nježna - kod odmatanja, zamatanja, prematanja, skidanja konaca... Svaka čast!
Peta:
E, ovo mi je bilo najteže povjerovati: pojavi li se u 6 ujutro, 3 popodne ili u ponoć, žena uvijek nasmijana i dobre volje! Duplu plaću za takve tete, molim...
DOKTORI
Uvijek u žurbi. Vizita traje 26 i pol sekundi, doslovno i maksimalno, za jednu sobu, odnosno tri pacijenta. Dobar dan, sestro ovog pustite kući, ovog previjte, ovog zatucite. Do viđenja! Ali nije ni čudo. Doktorski posao u traumi je KRVAV! Prvo obilazim tupsone koje sam netom operirao ili ću ih tek operirati. Onda operiram od 9 do ko zna kad. Onda primam pacijente koje sam operirao nedavno na kontrolu. Pa još dežurstva, noći, vikendi... MOTHER OF GOD!!!
SVE U SVEMU
Plakaćemo mi još za hrvatskim zdravstvom kad uđemo u Europsku Gutačicu Malih Naroda, ne zvao se ja Evroskeptik...
OPERACIJA
Možda je prošlo 16 sati od pada. Lijepo ležiš, budan, između tebe i tvoje desne ruke zastor, a i pitanje je jel je tvoja jer je od ramena ne osjećaš. Ćaskaš s doktorima dok ti ne kažu da ušutiš jer ćeš zapljuvat sterilne instrumente pa će ti se rana ubuđat i gdje si onda? A oni melju, šerafe nešto, tebi svejedno... Moja ruka? Ma neeeeeeeeeeeeeeeeeeee
ODJEL
Operiralo te, ležiš, rekli da će bolit, a ne boli, što se mene tiče mogu doma, ali ne. Lezi i šuti. Obiđe me prijateljica od prijateljice. Popriča sa mnom minutu i pol, kaže dobar doktor operiro, uspjelo sve. Kaću vadit dren, ne curi više? Kaću doma? Ne zna ona. Vraga ne zna! Za koji sad dolazi poruka - rekla prijateljici da ostajem 7 dana sigurno. Pa što meni ne kaže, jadna ne bila? Dolaze informacije i iz škole: kaže učenik čiji je tata doktor u bolnici da ostajem 7 dana. A šta ćeš, valjda su to regularni kanali, niko nikom ništa direktno ne govori...
KOMFOR
TV u boji! Ja mislio nečiji, ali ne - bolnički! Pripada narodu! Vau! I još jednom: vau! Treba se malo pomučit s antenom što se nikom ne da, ali nema veze, dosta je nama i jedan program, samo da se bleji. Ja mislio da cu u istoj posteljini dočekat otpust, a kad ono mijenjaju je svaki dan!!! Hotel A kategorije! Jest da nemaš wc i kupaonu u sobi, ali imaš, brate, kadu, tuš kadu, lavabo na katu, sve. Malo podsjeća na JNA, al je čisto. U kancelariji Winstona Crkvenčića se puši, al ko bi im zamjerio? Em su jadni što su polomljeni i daj im još zabrani pušenje. Ubili bi se! Ili nekog...
POSJETE
Nemoš mi stavit posjete od 3 do 5!!! Ljudi dolaze, a ja bi gledo Sam svoj majstor, Step baj step, Dadilju, Malkolma, Rejmonda, Ribu! Kako niko ne vodi računa o tome?!? I lijepo kažeš ljudima - nemojte doć - a oni al su se navalili, baš su se navalili...
HRANA
Mislim da mi je ovo bio četvrti put da boravim u bolnici. Kad sam operiro bruh bio sam mali pa se ničeg ne sjećam. Kad sam operiro mandule, nisu mi ništa za jest davali. Hrane u sarajevskoj vojnoj bolnici se baš ne sjećam, ali ove da. Ma šta se priča uvijek da bolnička hrana ne valja? Ok, nije zdrava, ali nije da ne valja. Dobro, možda sam ja svinja koja bi sve izjela, no meni je sve bilo dobro. I taman je ima toliko da se ne prejedeš. Obroci taman. Kad za doručak ne bi bio bijeli kruh i kad za ručak i večeru ne bi u čušpajze stavljali kobasice, čovjek bi se u bolnici preporodio. Nema prežderavanja i to je zakon. Tako bi trebalo jest i doma. No, kako da si čovjek oduzme to jedino zadovoljstvo u ovim vremenima sivila, mraka, stezanja remena, recesije, secesije, beznađa, komeneči?!?
NOKTI
Ili bolje "Nokti i kosa". Za kosu bi primijetili oni što briju glave, ja sam primijetio za nokte. Kad se čovjek svakodnevno bavi sportom, nokti rastu relativno brzo, no to primijetiš tek kad zalegneš na 7 dana i onda uvidiš kako nema gotovo nikakvih pomaka. Bolja prokrvljenost, brži rast! Bez obzira na lomove - sport rula!
SESTRE
Ja bi ih podijelio u pet kategorija. Ne po izgledu, perverznjaci i fetišisti sestrinskih uniformica!
Prva:
Ledena kraljica. Njuška uvijek ozbiljna, ne priča ništa, mrko gleda, mrzi svoj posao, maltretira pušače policijskim metodama. Nacizam teški.
Druga:
Glasna i nasmijana, ali ZA-JE-BA-NA! Nema tu zafrkancije. Tj. ima, ali samo s njene strane. Čovjek stenje pored mene: "Sestro, dajte mi nešto protiv bolova!" "Evo, evo..." i dođe za sat vremena, a ovaj stenje li stenje...
Treća:
Ozbiljna, ali voli pričati... Pa se raspričasmo do sita!
Četvrta:
Tiha, samozatajna, ali stručna i beskrajno nježna - kod odmatanja, zamatanja, prematanja, skidanja konaca... Svaka čast!
Peta:
E, ovo mi je bilo najteže povjerovati: pojavi li se u 6 ujutro, 3 popodne ili u ponoć, žena uvijek nasmijana i dobre volje! Duplu plaću za takve tete, molim...
DOKTORI
Uvijek u žurbi. Vizita traje 26 i pol sekundi, doslovno i maksimalno, za jednu sobu, odnosno tri pacijenta. Dobar dan, sestro ovog pustite kući, ovog previjte, ovog zatucite. Do viđenja! Ali nije ni čudo. Doktorski posao u traumi je KRVAV! Prvo obilazim tupsone koje sam netom operirao ili ću ih tek operirati. Onda operiram od 9 do ko zna kad. Onda primam pacijente koje sam operirao nedavno na kontrolu. Pa još dežurstva, noći, vikendi... MOTHER OF GOD!!!
SVE U SVEMU
Plakaćemo mi još za hrvatskim zdravstvom kad uđemo u Europsku Gutačicu Malih Naroda, ne zvao se ja Evroskeptik...
nedjelja, 16. studenoga 2008.
četvrtak, 9. listopada 2008.
GELENDER LIGA 2 - 6. KOLO
Nikad brži izvještaj: južina, mrak do vrha, čokolada i falš termometar... Otkrio nam Vođa da onaj na Vidikovcu pokazuje pet stupnjeva manje, majku mu! Ne Vođi, termometru... Čudna li je ta Gelender liga: u petom kolu 17 ljudi, a samo jedan novi, a sad 14 ljudi, a čak 5 novih. Osim Bojana i ludog Denisa, prilično nevjerojatno djeluje podatak da se Vođa (srebrni na Mrak ligi) te Petra i Iva nikad nisu pojavili na ovoj ligi, ali eto - nisu. Sad nas je 45.
srijeda, 10. rujna 2008.
I TO SE MORALO DOGODITI...
Nakon četrnaest godina nepobjedivosti prestajemo biti jedina neporažena nogometna reprezentacija na domaćem terenu. Nije to nikakvo iznenađenje - kad dolazi Engleska, to se uvijek može dogoditi. Da se desilo u onoj utakmici prije dvije godine, nitko se ne bi čudio.
No zašto se mora dogoditi na ovakav način?!? Vjerojatno bi izgubili i da nije bilo crvenog kartona, ali možda i ne bi. Ovako nas je jedna nesreća u obrani koštala gola, a jedna sudačka odluka unakazila. Najobičniji start, bez namjere, lakat samo naslonjen, bez udarca. Ljuboš nije namjeravao dati ni žuti karton, a kad je ugledao krv, izvadio je crveni. U najmanju ruku - smiješno! Kad je vidio što je učinio utakmici i nama tim potezom, postao je još smješniji - poništio je čisti gol Englezima za 4:0, a nama poklonio gol - KATASTROFA! Uvijek sam se čudio zašto je taj, ne mogu pronaći bolji pridjev, smiješni Slovak toliko cijenjen sudac - eto...
I dalje mislim da smo moćna reprezentacija i da prvi put imamo dobrog izbornika. Što će reći novinari? To nikog normalnog ne zanima. Johan Cruyff davno je rekao: "Ako si talentiran za nogomet, a imaš i u glavi, možeš postati veliki igrač. Ako si "samo" talentiran, možeš postati dobar igrač. Ako si netalentiran, postat ćeš novinar." Ili sudac... :)
No zašto se mora dogoditi na ovakav način?!? Vjerojatno bi izgubili i da nije bilo crvenog kartona, ali možda i ne bi. Ovako nas je jedna nesreća u obrani koštala gola, a jedna sudačka odluka unakazila. Najobičniji start, bez namjere, lakat samo naslonjen, bez udarca. Ljuboš nije namjeravao dati ni žuti karton, a kad je ugledao krv, izvadio je crveni. U najmanju ruku - smiješno! Kad je vidio što je učinio utakmici i nama tim potezom, postao je još smješniji - poništio je čisti gol Englezima za 4:0, a nama poklonio gol - KATASTROFA! Uvijek sam se čudio zašto je taj, ne mogu pronaći bolji pridjev, smiješni Slovak toliko cijenjen sudac - eto...
I dalje mislim da smo moćna reprezentacija i da prvi put imamo dobrog izbornika. Što će reći novinari? To nikog normalnog ne zanima. Johan Cruyff davno je rekao: "Ako si talentiran za nogomet, a imaš i u glavi, možeš postati veliki igrač. Ako si "samo" talentiran, možeš postati dobar igrač. Ako si netalentiran, postat ćeš novinar." Ili sudac... :)
petak, 5. rujna 2008.
GELENDER LIGA - 5. KOLO
Glupi Spartak Mironovič! Pošaljem ga na ligu kao novinara jerbo bijah bolestan, no isti je odmah nakon lige otputovao kući odakle je trebao poslati izvještaj. Izgleda da se sa svojim Bjelorusima te bratskim narodima Ukrajincima i Rusima višednevno zapio slaveći ljetnojesenske pobjede Crvene armije iz '44. nad njemačkim divizijama Ukrajina Sjever i Ukrajina Jug. A malo prije me Sablja nazvao zaprijetivši mi da nikad neću nastupiti za Gelender Buntai tim ako izvještaj ne bude na netu do 9. Još ću na posao zakasnit'!
I kad ne dođem na ligu, liga je sa mnom, a i ja s njom. U srijedu sam se spontano probudio u 5 i 17 i poslao hektolitre pozitivne energije jutarnjim herojima, a onda iscrpljen i u suzama zbog neodlaska nastavio spavati. Kad sam se ponovo probudio, opet sam se rasplakao. U traci pokraj mene na povratku doma stajao je auto riječke registracije s natpisom (pogađate li?) - JGL!
Ok, dosta o meni, imam za reći dvije, tri riječi o ligi. Nije Zvezda zvezda, a ni zveZda, nego ovo:
1. Apsolutni rekord lige - 17 natjecatelja! Hrvati bi rekli "alal vera!"
2. Ničim izazvan, Markica je srušio vlastiti i rekord lige. Čekamo rezultat ispod 35 minuta. Možda već sljedeće kolo.
3. Ako Jürgen Štumberger nastavi s drugim mjestima, bit će pobjednik lige.
4. 17 ljudi, a samo jedan novi, ali jubilarni četrdeseti - to je Trkadžija Golec! Četrnaesti novi ove godine. Od tih 40, cura je 11!
5. U svom prvom nastupu Trkadžija Golec uspio je postati drugi ukupno i prve ove godine koji je uspio osvojiti NULA bodova. Bjavo!
Otvaram filozofsku raspravu. Može li se osvojiti nula bodova? Ili se nula bodova ne može osvojiti? Je li pravilnije reći "nije osvojio nijedan bod"? Jesu li nula i nijedan bod isto? Može li se shodno tome reći "nije osvojio nula bodova"? Ako nije osvojio nula bodova, koliko je bodova osvojio? Pitanja naviru bez prestanka, ali moram na posao... Zdravstvujte!
I kad ne dođem na ligu, liga je sa mnom, a i ja s njom. U srijedu sam se spontano probudio u 5 i 17 i poslao hektolitre pozitivne energije jutarnjim herojima, a onda iscrpljen i u suzama zbog neodlaska nastavio spavati. Kad sam se ponovo probudio, opet sam se rasplakao. U traci pokraj mene na povratku doma stajao je auto riječke registracije s natpisom (pogađate li?) - JGL!
Ok, dosta o meni, imam za reći dvije, tri riječi o ligi. Nije Zvezda zvezda, a ni zveZda, nego ovo:
1. Apsolutni rekord lige - 17 natjecatelja! Hrvati bi rekli "alal vera!"
2. Ničim izazvan, Markica je srušio vlastiti i rekord lige. Čekamo rezultat ispod 35 minuta. Možda već sljedeće kolo.
3. Ako Jürgen Štumberger nastavi s drugim mjestima, bit će pobjednik lige.
4. 17 ljudi, a samo jedan novi, ali jubilarni četrdeseti - to je Trkadžija Golec! Četrnaesti novi ove godine. Od tih 40, cura je 11!
5. U svom prvom nastupu Trkadžija Golec uspio je postati drugi ukupno i prve ove godine koji je uspio osvojiti NULA bodova. Bjavo!
Otvaram filozofsku raspravu. Može li se osvojiti nula bodova? Ili se nula bodova ne može osvojiti? Je li pravilnije reći "nije osvojio nijedan bod"? Jesu li nula i nijedan bod isto? Može li se shodno tome reći "nije osvojio nula bodova"? Ako nije osvojio nula bodova, koliko je bodova osvojio? Pitanja naviru bez prestanka, ali moram na posao... Zdravstvujte!
nedjelja, 10. kolovoza 2008.
V E L I K A P O B J E D A
Nitko ne zna što će dalje biti, ali ovo je definitivno velika pobjeda iz više razloga. Uz očekivanu sljedeću pobjedu protiv Brazila, potrebna nam je još samo jedna u zadnje tri utakmice za sigurno četvrtfinale; kao startna, presudna je za samopouzdanje; postignuta je protiv možda i najjače reprezentacije u našoj skupini ili uopće i sve to bez Balića oko 35 minuta.
Sve je počelo izvrsno, nismo gubili ni u jednom trenutku i brzo smo vodili 9:5, no tad su njemački suci odlučili vratiti Španjolce u igru. Ako mislite da sam klasični hrvatski paranoik, pogledajte snimku: najprije Balićevi koraci pa Vorijev faul u napadu (u ove odluke nisam siguran), no nakon toga čisti faul u napadu nad Dominikovićem i nepostojeći sedmerac u istoj akciji. Sve to utakmicu vraća u neizvjesnost, premda samo zakratko jer naši ponovo vraćaju na pet razlike i vjerujem da bi tako i ostalo do kraja da se nije ozlijedio Balić. List je u pitanju, nadam se da će ga osposobiti do četvrtfinala. Mislim da ga do tada ne bi trebalo forsirati jer je četvrtfinalna utakmica presudna, a valjda ćemo bez njega dobiti Brazilce i osvojiti još jedan bod pride.
U drugo poluvrijeme Španjolci ulaze žestoko i brzo smanjuju na dva gola zaostatka, no Hrvati na polovici opet imaju pet razlike: 22:17. Tad Španjolci stišću, opet uz pomoć sudaca - ovaj put u samo jednoj situaciji - apsolutno nepotrebnom i prestrogom isključenju Dominikovića. Nakon toga Lino počinje divljati - prvo dobiva žuti karton nakon navodno nedosuđenog faula nad Vorijem, a onda i dvije minute kazne nakon navodno nedosuđenog faula nad Lackovićem, pa tada imamo dva igrača manje, što Španjolcima omogućuje prvo i jedino vodstvo 27:26, ako se dobro sjećam. Znači da su nam napravili 10:4. Ali ni to nije bilo dovoljno, naši do kraja igraju briljantno i s 5:2 konačni je rezultat 31:29 i sve to bez Balića koji je promatrao sa strane i navijao zamotanog lista. Po meni, najbolji igrač bio je Duvnjak, iako su svi bili odlični. Još prošle godine novak u reprezentaciji i predmet "sprdačine" u reklamama prije našeg zadnjeg prvenstva, preuzeo je Balićevo mjesto i odigrao kao da ga igra već godinama i usto postigao dosta golova.
No, jebeš Igre - u Gruziji se kolju...
Sve je počelo izvrsno, nismo gubili ni u jednom trenutku i brzo smo vodili 9:5, no tad su njemački suci odlučili vratiti Španjolce u igru. Ako mislite da sam klasični hrvatski paranoik, pogledajte snimku: najprije Balićevi koraci pa Vorijev faul u napadu (u ove odluke nisam siguran), no nakon toga čisti faul u napadu nad Dominikovićem i nepostojeći sedmerac u istoj akciji. Sve to utakmicu vraća u neizvjesnost, premda samo zakratko jer naši ponovo vraćaju na pet razlike i vjerujem da bi tako i ostalo do kraja da se nije ozlijedio Balić. List je u pitanju, nadam se da će ga osposobiti do četvrtfinala. Mislim da ga do tada ne bi trebalo forsirati jer je četvrtfinalna utakmica presudna, a valjda ćemo bez njega dobiti Brazilce i osvojiti još jedan bod pride.
U drugo poluvrijeme Španjolci ulaze žestoko i brzo smanjuju na dva gola zaostatka, no Hrvati na polovici opet imaju pet razlike: 22:17. Tad Španjolci stišću, opet uz pomoć sudaca - ovaj put u samo jednoj situaciji - apsolutno nepotrebnom i prestrogom isključenju Dominikovića. Nakon toga Lino počinje divljati - prvo dobiva žuti karton nakon navodno nedosuđenog faula nad Vorijem, a onda i dvije minute kazne nakon navodno nedosuđenog faula nad Lackovićem, pa tada imamo dva igrača manje, što Španjolcima omogućuje prvo i jedino vodstvo 27:26, ako se dobro sjećam. Znači da su nam napravili 10:4. Ali ni to nije bilo dovoljno, naši do kraja igraju briljantno i s 5:2 konačni je rezultat 31:29 i sve to bez Balića koji je promatrao sa strane i navijao zamotanog lista. Po meni, najbolji igrač bio je Duvnjak, iako su svi bili odlični. Još prošle godine novak u reprezentaciji i predmet "sprdačine" u reklamama prije našeg zadnjeg prvenstva, preuzeo je Balićevo mjesto i odigrao kao da ga igra već godinama i usto postigao dosta golova.
No, jebeš Igre - u Gruziji se kolju...
nedjelja, 3. kolovoza 2008.
POSAVSKI TREKING
Ujedno i povijesni - prvi slovenski treking koji se ubraja u hrvatsku treking ligu održao se nedaleko od hrvatske granice u brdima sjeverno od Save, odnosno Krškog i Sevnice. Staza nešto humanija što se dužine tiče nego što je slučaj kod nas (oko 35 km), ali zelo zahtevna (više od 2 tisuće metara uspona) i prelijepa - s puno single track planinarskih stazica.
Nakon 18 hrvatskih ultra, 48 sati Sljemana, Traverse, Davosa i Tour de Mont Blanca, iskusni pisac ovih redaka odlučio se za revolucionarnu taktiku - krenuti bez vode pri temperaturi od 30-tak Celzijevaca! To je mom starom i debelom tijelu pomoglo da pukne još pri usponu na prvu KT (Veliko Kozje), a dojam jadnosti povećavao je Juraj koji je pri najvećim strminama skakutao oko mene berući gljive!?! Do Lisce, druge KT, još sam se koprcao u prvom dijelu poretka zahvaljujući orijentacijskim pogreškama "konkurenata", pritom dobrano opizdivši glavom u jednu debelu granu (buča je još tvrda!), no kad sam se tamo skoro ispovraćao nakon litre vode na eks, koje sam se dokopao poslije dva i pol sata dobrovoljnog žeđanja (Mukki mi je nudio vodu, no em nije fer ljudima otimati vodu koju tegle, em 'ko mi je kriv - treba ispaštati poradi vlastite gluposti), pala je odluka da će nastavak biti malo jača šetnjica.
Umjesto da se primim Nuše i za njom nastavim do cilja, meni se baš nije htjelo, pa čak ni kad me pretrčala gospođa Horova. Umjesto toga, spopala me ideja spustiti se s hrpta na cestu puno prije nego što je to bilo potrebno i kad sam već krenuo, odvratila me pomisao da je Bojan stazu povukao po najljepšim stazama tamošnjih planina, a ja se, idiot, želim taljigati po cesti. To se na kraju i dogodilo, ali ipak puno kraće, a pri divljem spustu kroz granje i koprive prema cesti izgubio sam bidon, tako da sam ovisio o vodi uz stazu ili o birtijama tipa one u selu Podgorje gdje unutra nema nikoga pa se lijepo sam poslužiš vodom.
Prema KT 3 (Veliki Javornik - 1023 m n/v) i najvišoj točki utrke opet se nađoh u čoporu trekera, a malo prije 4. i posljednje KT prije cilja (Planinska koča na Bohorju) i taman kad je počela kiša, sretoh jedini ženski tim u utrci, Gogu i Žanu iz pohodniške kategorije. Žderonju nije bilo teško nagovoriti da malo zasjednemo na juhicu i štrudlicu, a već je pala i odluka o zajedničkom špancirungudo cilja, koju je promijenio Deki odjednom se pojavivši u domu, iako sam mislio da je više od pola sata ispred mene, no on je odlučio napustiti Nušu, krenuti na svoju ruku i pritom grupicu koja ga je pratila odvesti u krivom smjeru. I tako smo Deki i ja odlučili malo jače otrčati do cilja, usput pokupili i Branka te pokušali utrku završiti jednom orijentacijskom briljanterijom. Što je najbolje, Deki je odredio azimut i doveo nas direktno na cilj, no problem je u tome što smo očekivali da ćemo ići nizbrdo (da, to je onaj problem retardiranih orijentacista vonabija - kako znamo spušta li se teren ili diže?), a išli smo uzbrdo. Naravno!, kad smo azimut uzeli od križanja puta i potoka, a od potoka se teren može jedino dizati - to nam je palo na pamet tek kad smo se našli na terenu koji se diže - dakle, strašno!!! Još smo i dvaput preskakali ogradu, što je bilo sasvim izlišno, plašeći pritom jelene, srndaće, košute, srne, što li su već bili, umjesto da smo jednostavno hodali uz ogradu s vanjske strane. Al da nema takvih pizdarija, ne bi treking bio tako zabavan.
Pobijedio Mlakar s bolesno dobrim rezultatom, Mukki izvrstan treći - u cilj došao s Nušom, koja je prva žena, no na diobi trećeg mjesta u apsolutnoj kategoriji! Najbolji tim je bračni par Smokvina-Hanza.
Atmosfera za vrijeme i nakon utrke klasična trekerska - znači više nego ugodna i vidimo se druge godine, ne na istoj stazi, ali opet negdje u blizini.
Šećer na kraju bio je povratak kući: lagana vožnjica preko starog prijelaza u Bregani, uz preslušavanje najkuruzastijih hitova iz 80-tih i natjecanje između Juraja, Mukkija i mene tko će se sjetiti više bizarnih podataka o grupama, pjevačima i pjesmama iz tog razdoblja i glasno puštanje istih iz auta na parkingu kod Bille uz kavicu iz Mc Govnardsa... Trekeraj remembers eighties!!!
Rezultati i slike na stranicama SLO treking lige, a link na Slavekove slike imate u komentarima ispod zadnjeg posta na sljemegelender blogu.
Nakon 18 hrvatskih ultra, 48 sati Sljemana, Traverse, Davosa i Tour de Mont Blanca, iskusni pisac ovih redaka odlučio se za revolucionarnu taktiku - krenuti bez vode pri temperaturi od 30-tak Celzijevaca! To je mom starom i debelom tijelu pomoglo da pukne još pri usponu na prvu KT (Veliko Kozje), a dojam jadnosti povećavao je Juraj koji je pri najvećim strminama skakutao oko mene berući gljive!?! Do Lisce, druge KT, još sam se koprcao u prvom dijelu poretka zahvaljujući orijentacijskim pogreškama "konkurenata", pritom dobrano opizdivši glavom u jednu debelu granu (buča je još tvrda!), no kad sam se tamo skoro ispovraćao nakon litre vode na eks, koje sam se dokopao poslije dva i pol sata dobrovoljnog žeđanja (Mukki mi je nudio vodu, no em nije fer ljudima otimati vodu koju tegle, em 'ko mi je kriv - treba ispaštati poradi vlastite gluposti), pala je odluka da će nastavak biti malo jača šetnjica.
Umjesto da se primim Nuše i za njom nastavim do cilja, meni se baš nije htjelo, pa čak ni kad me pretrčala gospođa Horova. Umjesto toga, spopala me ideja spustiti se s hrpta na cestu puno prije nego što je to bilo potrebno i kad sam već krenuo, odvratila me pomisao da je Bojan stazu povukao po najljepšim stazama tamošnjih planina, a ja se, idiot, želim taljigati po cesti. To se na kraju i dogodilo, ali ipak puno kraće, a pri divljem spustu kroz granje i koprive prema cesti izgubio sam bidon, tako da sam ovisio o vodi uz stazu ili o birtijama tipa one u selu Podgorje gdje unutra nema nikoga pa se lijepo sam poslužiš vodom.
Prema KT 3 (Veliki Javornik - 1023 m n/v) i najvišoj točki utrke opet se nađoh u čoporu trekera, a malo prije 4. i posljednje KT prije cilja (Planinska koča na Bohorju) i taman kad je počela kiša, sretoh jedini ženski tim u utrci, Gogu i Žanu iz pohodniške kategorije. Žderonju nije bilo teško nagovoriti da malo zasjednemo na juhicu i štrudlicu, a već je pala i odluka o zajedničkom špancirungudo cilja, koju je promijenio Deki odjednom se pojavivši u domu, iako sam mislio da je više od pola sata ispred mene, no on je odlučio napustiti Nušu, krenuti na svoju ruku i pritom grupicu koja ga je pratila odvesti u krivom smjeru. I tako smo Deki i ja odlučili malo jače otrčati do cilja, usput pokupili i Branka te pokušali utrku završiti jednom orijentacijskom briljanterijom. Što je najbolje, Deki je odredio azimut i doveo nas direktno na cilj, no problem je u tome što smo očekivali da ćemo ići nizbrdo (da, to je onaj problem retardiranih orijentacista vonabija - kako znamo spušta li se teren ili diže?), a išli smo uzbrdo. Naravno!, kad smo azimut uzeli od križanja puta i potoka, a od potoka se teren može jedino dizati - to nam je palo na pamet tek kad smo se našli na terenu koji se diže - dakle, strašno!!! Još smo i dvaput preskakali ogradu, što je bilo sasvim izlišno, plašeći pritom jelene, srndaće, košute, srne, što li su već bili, umjesto da smo jednostavno hodali uz ogradu s vanjske strane. Al da nema takvih pizdarija, ne bi treking bio tako zabavan.
Pobijedio Mlakar s bolesno dobrim rezultatom, Mukki izvrstan treći - u cilj došao s Nušom, koja je prva žena, no na diobi trećeg mjesta u apsolutnoj kategoriji! Najbolji tim je bračni par Smokvina-Hanza.
Atmosfera za vrijeme i nakon utrke klasična trekerska - znači više nego ugodna i vidimo se druge godine, ne na istoj stazi, ali opet negdje u blizini.
Šećer na kraju bio je povratak kući: lagana vožnjica preko starog prijelaza u Bregani, uz preslušavanje najkuruzastijih hitova iz 80-tih i natjecanje između Juraja, Mukkija i mene tko će se sjetiti više bizarnih podataka o grupama, pjevačima i pjesmama iz tog razdoblja i glasno puštanje istih iz auta na parkingu kod Bille uz kavicu iz Mc Govnardsa... Trekeraj remembers eighties!!!
Rezultati i slike na stranicama SLO treking lige, a link na Slavekove slike imate u komentarima ispod zadnjeg posta na sljemegelender blogu.
petak, 1. kolovoza 2008.
P KAO TENIS
Danas su Sljemani svoje multisportstvo podigli za još jedan niveaux: održan je prvi međunarodni teniski susret među Sljemanima:
A. Parotat (SLO) - N. Stamenić (CRO) 7:6 (5), 7:5
Teški knapić i velika uživancija, a Aljoša (od starog Horsta sin) je, Boga mi, opaki igrač!
A. Parotat (SLO) - N. Stamenić (CRO) 7:6 (5), 7:5
Teški knapić i velika uživancija, a Aljoša (od starog Horsta sin) je, Boga mi, opaki igrač!
subota, 26. srpnja 2008.
NAJLJEPŠI CILJ U HRVATSKOJ!!!
Start: Rizvanuša. Cilj: Visočica - Velebit (1609 m n/v). Što? Planinska utrka. Koliko? 14-tak km (12 km makadama, 2 km planinarskog puta). Doživljaj? Neprocjenjiv (odavno izlizana fora, no boljeg izraza nema). Makadam je taman - uzbrdo, nizbrdo, ravno i na kraju nagrada - dva kilometra krepavanja po planinarskoj stati do vrha - najprije kroz šumu, a onda po čistini - i na vrhu - LU-DI-LO!!! Jedna od rijetkih utrka, a možda i jedina gdje sam i ja u cilju vrištao - definitivno najljepši cilj u Hrvatskoj - pogled koji obara - more i otoci s jedne, nepregledna i šumovita Lika s druge, a Velebit na sve strane. Onima koji su bili zauvijek ostaje u sjećanju. Vi koji se niste pojavili, ne propustite priliku sljedeće godine!
Još jednom se pokazalo da su najbolje poluunderground utrke koje iz ljubavi prema svom kraju i trčanju organizira skupina entuzijasta - utrke sa srcem. I vjerojatno jedina utrka u Hrvatskoj s koje su baš svi, pa čak i oni koji mrze planinarenje poput ona zadnja dva kilometra, otišli prezadovoljni. A one koji zbog toga sljedeće godine neće doći, zamijenit će pet puta više onih koji će doći zbog naših priča. Kaže Mile da će utrka sljedeće godine biti još bolja. To je nemoguće jer ne postoji bolje od savršenog.
No, da ne bih bio optužen za patetiku, za kraj nešto sasvim drugo. Kako sam se htio kazniti za loše trčanje (iako sam bio prvi u kategoriji najjadnijoj od svih - M35) i zato što me deru žene :) (čak 3), odlučio sam otrčati natrag do Rizvanuše, a ne vratiti se kombijem kao sav normalan svijet. Iako donji dio makadama vrvi od upozorenja da se ne skreće s glavnog puta poradi mina, u gornjem dijelu toga nema, pa sam odlučio sijeći serpentine kroz šumu. U donjem dijelu, dok sam se pitao jesam li normalan, uhvati me nužda i zamislim si tragikomičnu situaciju kako tijekom obavljanja iste pogibam od mine, pa odlučih trpjeti do Rizvan Cityja, ne toliko zbog straha od mina, nego zato što bi trkači desetljećima umirali od smijeha pričajući priču o meni koji sam poginuo dok sam nuždirao, a utrka bi se mogla zvati Memorijal Seronje...
Još jednom se pokazalo da su najbolje poluunderground utrke koje iz ljubavi prema svom kraju i trčanju organizira skupina entuzijasta - utrke sa srcem. I vjerojatno jedina utrka u Hrvatskoj s koje su baš svi, pa čak i oni koji mrze planinarenje poput ona zadnja dva kilometra, otišli prezadovoljni. A one koji zbog toga sljedeće godine neće doći, zamijenit će pet puta više onih koji će doći zbog naših priča. Kaže Mile da će utrka sljedeće godine biti još bolja. To je nemoguće jer ne postoji bolje od savršenog.
No, da ne bih bio optužen za patetiku, za kraj nešto sasvim drugo. Kako sam se htio kazniti za loše trčanje (iako sam bio prvi u kategoriji najjadnijoj od svih - M35) i zato što me deru žene :) (čak 3), odlučio sam otrčati natrag do Rizvanuše, a ne vratiti se kombijem kao sav normalan svijet. Iako donji dio makadama vrvi od upozorenja da se ne skreće s glavnog puta poradi mina, u gornjem dijelu toga nema, pa sam odlučio sijeći serpentine kroz šumu. U donjem dijelu, dok sam se pitao jesam li normalan, uhvati me nužda i zamislim si tragikomičnu situaciju kako tijekom obavljanja iste pogibam od mine, pa odlučih trpjeti do Rizvan Cityja, ne toliko zbog straha od mina, nego zato što bi trkači desetljećima umirali od smijeha pričajući priču o meni koji sam poginuo dok sam nuždirao, a utrka bi se mogla zvati Memorijal Seronje...
četvrtak, 3. srpnja 2008.
REKORD!
Piše: Kak? Spartak!
Zašto Spartak? Jer ovo je kolo imalo tri žrtve: 1. Kiša, izgubljena psica, 2. Petra, uplakana vlasnica koja zbog slučaja pod brojem 1 nije završila utrku i 3. onaj koji je trebao ovo pisati, no pregazio ga stampedo mošusnih govečeta iz tundre te se oporavlja u bolnici te pozdravlja sve sudionike lige, čitatelje bloga i AS portala uz riječi: "Večer prije proklinjao sam ligu zbog ranog ustajanja nakon tuluma, ali ta liga obogatila mi je život, ta divna sljemanska jutra krijepe mi dušu! Hvala, Sablja, hvala mama, hvala tata, hvala Cuba Gooding JR.!"
Ma ostavimo se mi tužnih tema. Rekord iz naslova upućuje na činjenicu da se u ovom kolu na startu pojavilo rekordnih 16 duša i tijela, završilo također 16, a bilo ih je 17. Pomniji pratitelji ove opskurne lige, kao i zgoda belgijskog istražitelja amatera geja Poirota, nikad udate penzionerke Marple te inspektora debeljka Barnabyja, jedinog preživjelog iz okruga Midsomer, već zaključuju zašto je tome bilo tako: Petra odustala, Deki RI-Bitch zakasnio i to vam je to. Teško je povjerovati da će se ikada pojaviti više ljudi, no "alive be and see"...
Novaci: Mate Šlapina, prvi put i odmah drugi, Burić, kojem se čudimo što mu je tek prvi put, Ivan Habuš a.k.a. Debeli (po nadimku je jasno da to nije kržljava sljemenska Neman Ivica Habuš), Ivan Rakovac, doktor iz Poreča koji mjesec dana boravi u Zagrebu, vjerojatno na some kind of stručno usavršavanje, te djevojke iz crkve sv. Petra i Pavla, dakle čak 6!!!
Juraj opet rasturio - drugi najbolji rezultat Lige, a usput je ubrao i dva vrganja! Jedva čekam clash: slomljeni i polugoli Markica vs. podivljali Juraj u gaćama! Možda već u 4. kolu 6. kolovoza, a ako ne, onda sigurno u 5. na godišnjicu sljemegelender bloga 3. rujna...
Što se još ima za reći? Palačinke rule, Kiša pronađena, Nikola Stamenić se oporavio i dolazi zgaziti Pinkyja na Puntijarku, Žana prva koja nije dobila bodove za poredak, ali za spol je. Čeka se novi Chura Nulabodovski...
Zašto Spartak? Jer ovo je kolo imalo tri žrtve: 1. Kiša, izgubljena psica, 2. Petra, uplakana vlasnica koja zbog slučaja pod brojem 1 nije završila utrku i 3. onaj koji je trebao ovo pisati, no pregazio ga stampedo mošusnih govečeta iz tundre te se oporavlja u bolnici te pozdravlja sve sudionike lige, čitatelje bloga i AS portala uz riječi: "Večer prije proklinjao sam ligu zbog ranog ustajanja nakon tuluma, ali ta liga obogatila mi je život, ta divna sljemanska jutra krijepe mi dušu! Hvala, Sablja, hvala mama, hvala tata, hvala Cuba Gooding JR.!"
Ma ostavimo se mi tužnih tema. Rekord iz naslova upućuje na činjenicu da se u ovom kolu na startu pojavilo rekordnih 16 duša i tijela, završilo također 16, a bilo ih je 17. Pomniji pratitelji ove opskurne lige, kao i zgoda belgijskog istražitelja amatera geja Poirota, nikad udate penzionerke Marple te inspektora debeljka Barnabyja, jedinog preživjelog iz okruga Midsomer, već zaključuju zašto je tome bilo tako: Petra odustala, Deki RI-Bitch zakasnio i to vam je to. Teško je povjerovati da će se ikada pojaviti više ljudi, no "alive be and see"...
Novaci: Mate Šlapina, prvi put i odmah drugi, Burić, kojem se čudimo što mu je tek prvi put, Ivan Habuš a.k.a. Debeli (po nadimku je jasno da to nije kržljava sljemenska Neman Ivica Habuš), Ivan Rakovac, doktor iz Poreča koji mjesec dana boravi u Zagrebu, vjerojatno na some kind of stručno usavršavanje, te djevojke iz crkve sv. Petra i Pavla, dakle čak 6!!!
Juraj opet rasturio - drugi najbolji rezultat Lige, a usput je ubrao i dva vrganja! Jedva čekam clash: slomljeni i polugoli Markica vs. podivljali Juraj u gaćama! Možda već u 4. kolu 6. kolovoza, a ako ne, onda sigurno u 5. na godišnjicu sljemegelender bloga 3. rujna...
Što se još ima za reći? Palačinke rule, Kiša pronađena, Nikola Stamenić se oporavio i dolazi zgaziti Pinkyja na Puntijarku, Žana prva koja nije dobila bodove za poredak, ali za spol je. Čeka se novi Chura Nulabodovski...
subota, 21. lipnja 2008.
ČESI 2
Gospodine Budiša, 'ko je gluplji, Česi ili Hrvati? Šta vi mislite? Šta? Šta? ŠTA?
Paaa, gledajte, to je pitanje koje iziskuje malo dužu raspravu... HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA, a ja misla da ćete odma ispalit da su Hrvati, jao jao jao, jebo te riža!!!!!!!!!!!!
Isto kao i Francuska prije 10 godina kad je majmunko Boban izgubio loptu odmah nakon Šukerovog gola. A upotrijebio sam izvrsnu taktiku za neuzrujavanje - satro sam se na Sljemenu tako da se od umora nisam ni mogao uzrujavat. Ali produžeci me ubiše! I zabijemo ga! I onda...
Stvarno glup osjećaj...
Paaa, gledajte, to je pitanje koje iziskuje malo dužu raspravu... HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA, a ja misla da ćete odma ispalit da su Hrvati, jao jao jao, jebo te riža!!!!!!!!!!!!
Isto kao i Francuska prije 10 godina kad je majmunko Boban izgubio loptu odmah nakon Šukerovog gola. A upotrijebio sam izvrsnu taktiku za neuzrujavanje - satro sam se na Sljemenu tako da se od umora nisam ni mogao uzrujavat. Ali produžeci me ubiše! I zabijemo ga! I onda...
Stvarno glup osjećaj...
srijeda, 11. lipnja 2008.
PROFESIONALNA DEFORMACIJA?
Bacio jučer malo oko na tekmu Španjolska-Rusija i slučajno primijetih jedan detaljčić: Villa zabio treći gol, grli ga suigrač, zajedno trče zagrljeni, a Villa tog suigrača drži za dres kao da je usred klinča u šesnaestercu!!! Ti frajeri su toliko navikli na to hvatanje za dres da to rade automatski i u situacijama u kojima je to apsolutno nepotrebno. Kad hoda s curom po gradu vjerojatno je isto drži za majicu, a ona ga lupa po ruci da joj majicu ne razvuče :))))))))))))))))))))
srijeda, 4. lipnja 2008.
MJGL - IMGC
Međunarodna Jutarnja Gelender Liga. Dolje je prijevod za Bodu, prvog stranca na (M)JGL – za to je trebalo čekati više od godine dana i deset kola. Doduše, Žana je iz Bosne i Hercegovine, no već duže vrijeme ima hrvatsko državljanstvo.
International Morgen Gelender Contest.This is translation für Bodo, the first foreigner in zwei yahren und zen issues of (I)MGC. However, Žana is from the mountains of Bosnia und Herzegowina but she has croatian citizenship for quite some time.
Što je bilo posebno u ovom kolu? Ne puno toga, pa se vidimo za mjesec dana. Dobro, dobro! Napisat ću nešto. Iako mi se ne da jer mi je dosta frustracija u svijetu sporta izazvanih time što me deru konjine koje uopće ne treniraju. Ovaj put je tu ulogu preuzeo Juraj s rezultatom samo 22 sekunde slabijim od mog rekorda – još jedan kapacitet za vrhunskog sportaša da ga je netko uhvatio na vrijeme. I sva sreća da je odjurio odmah na početku da ga ne gledamo jer frajer trči u gaćama. Valjda brije na aerodinamiku!
I'm not feeling like writing! Warum? Because I'm sick of human horses who beat the crap out of me without training. That should even more frustrate road runners like Bodo und Pinky who work so hard in their endless running sessions. Juraj's running in his unterwear und he shaves his legs because he wants to be ein aerodinamische mutter fucker.
Ja sam se opet nekako uspio odhrvati progoniteljima samo zahvaljujući tome što sam im zbrisao odmah na startu. No ako nastavim sa žderanjem i netreniranjem, još malo pa će me derati i Veca kao u dobra stara vremena. Zato sam od sutra na dijeti! Po 70. put! Ali ovaj put ozbiljno! Ako do sljedećeg kola MJGL ne skinem barem pet kila, dao Bog da me na toj utrci pregazi stampedo mošusnih goveda iz tundre. Opet ja, ja i samo ja! Gdje li je taj Spartak Mironovič? Hoćemo objektivno izvješćivanje! Pričajmo sad malo o mom bet mobilu...
But I had my satisfaction: I beat Bodo und Pinky who work so hard in their endless running sessions. Und this was your last chance guys 'cos next time I will be schlank like Pinky! I don't want Veca kicking my butt again, ja? Und let the stampedo of stampeding moschus animals from tundra runs over me if I'm not telling the truth! Und plague to your houses if you don't believe mich! Bodo, the last part of this paragraph ist unglaublich und untranslatable, verstehen sie?
Još nekoliko stvari:
Und some other stuff:
Druga – opet smo bili dvocfreni (namjerno bez i, daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!).
Second – it was the third contest in a row mit zwei digit number of contestants.
Prva - osim Bode, jutros smo imali još dvojicu newcomera: prvi je Željko Šaronja zvani Žohar! Čovjek je bio prvi na parkingu i kad smo se sreli na stazi za invalide, pitao me jesam li ja iz Gelender lige! Pazite, ne trčim li Gelender ligu, nego jesam li IZ Gelender lige. Ne, to nije natjecanje, to je POKRET! Inače, Željko u subotu ide na svoj prvi treking – sretno na Risnjaku! Drugi je Branko Dobranić koji pohodi sva sljemAnska underground natjecanja – najprije HORST, onda TRAVERSU, a sad i Gelender ligu! Uz Klikera i Iris u prošlom kolu, broj onih koji su barem jednom silovali svoje tijelo srijedom u 5 i 30 popeo se na 32.
Erste: besides you, Bodo, this morning we had another zwei newcomers – Željko Šaronja – La Cucaracha und Branko Dobranić und now we have 32 crazy people who ran at 5.30 in the morning in zwei yahren. Ich think das ist unglaublich und fantastisch! Sie haben mein Humwee gestolen!
Četvrto: u komentarima na stranici sljemegelender.blog.hr imate link na Bodin blog. Stvarno se vidi da je Nijemac!
Fourth: Bodo, looking at your blog, everyone can tell that you are Deutsch, ja? Grosse pedanterie und kein schlamperei!
Treće i najvažnije: jutrošnja je liga rezultirala dvjema puževskim žrtvama s kobnim posljedicama – jedan golać i jedan s kućicom nastradali su pod nogama horde razularenih Gelenderovaca! Dečki i cure, pazite malo dok bjesomučno jurite za rezultatima ili bezbrižno lajete na putu prema dolje. Sljedeći put pregled na parkingu poslije trke – kome nađemo ostatke jadnih puževa – diskvalifikacija! UBOJICE!!!
Third und ze most wichtich: this morning's race had it's snail victims. Ein mit ze hause und ein without ze hause. Don't just think of your results or yak about bullshit on the way down! Think of the snails! Next time we will check the soles of your shoes after the race – if remains of a snail will be found, this will mean only one thing - DISQUALIFICATION und shame for the rest of your miserable lives! Und plague to your houses! MURDERERS!
ponedjeljak, 2. lipnja 2008.
CELESTINO ACCETTURO - LJUBI TE DEDA!!!
Dragi moj digiću, ljubljeni moj žabaru Čelestino - jedini tip koji je bio lošiji od mene prvog dana i za nagradu dobio fenjer namijenjen meni :). Staza humana, 4,3 km i 18 kontrola, većina po šumama i livadama, tek nekoliko po vrtačama, ali zato drugi dan...
Svaka čast Vanji koji je dan nakon svog prvog maratona imao dovoljno upornosti i očito znanja pronaći sve kontrole i doći do cilja u limitu. Šta da kažem za sebe? Dovoljno je reći da sam treću kontrolu tražio sat vremena. Svaki put se pitam šta radim na toj orijentaciji, ali ne odustajem! Od retardiranosti neću pobjeći ako se ne pojavljujem na natjecanjima...
Svaka čast Vanji koji je dan nakon svog prvog maratona imao dovoljno upornosti i očito znanja pronaći sve kontrole i doći do cilja u limitu. Šta da kažem za sebe? Dovoljno je reći da sam treću kontrolu tražio sat vremena. Svaki put se pitam šta radim na toj orijentaciji, ali ne odustajem! Od retardiranosti neću pobjeći ako se ne pojavljujem na natjecanjima...
subota, 31. svibnja 2008.
četvrtak, 29. svibnja 2008.
KO KAŽE DA MORATE ČEKATI DO PENZIJE?!?
Uzmite Erste stambeni kredit i zajebite se dok ste još mladi!!!
JGL 2, KOLO 1: 12 NA STARTU, 13 U CILJU!?!
Već je prvo kolo ovogodišnje lige izjednačilo prošlogodišnji rekord iz zadnjeg kola - trinaest jutarnjih duša, iako nas je u 5 sati i 33 minute krenulo dvanaest. Magija neka? Šta? Šta? ŠTA? Ubi nas omara odmah na početku - ne sjećam se da je ovako teško vrijeme ijednom bilo prošle godine. Start nikakav, odjurio je samo Juraj, Markica i ruksak lagano i bez žurbe za njim, ostali jedva nekako. Sablja misli da bi Jura mogao prvo mjesto zadržati do cilja, no siguran sam da za to nema šanse - Juraj je pao još prije trećeg stupa, ali i dovoljno odmaknuo da ga do cilja ne vidimo. Onako kljast i šepav uslijed boli u iliotibijali sigurno je došepesao do drugog mjesta. Ostatak društva teško je kiksao, barem u odnosu na 2007.: Sablja me slabo pritiskao, iako sam bio zreo za još jedan poraz, Kova njega još manje, Peće i Stojka nigdje, a Lacko, gospodin u godinama, lagano se prošetao do vrha. Chura opet u prvom kolu deveti (vidi prvo kolo JGL 1), ali ovaj put spašen poradi novog bodovnog sistema, no opet ostao bez prve jakosne. Spuštajući se s Jurom po stepenicama iznad gornje stanice žičare ugledasmo lika koji trčkara prema nama. Pomislim si tko to ima tako lagani trk, a tako loše vrijeme - kad ono Kliker - zakasnio na start! Kad dođe na vrijeme, bit će opasan. I onda cure - ozlijeđena Tea i Iris u prijateljskoj šetnjici i Žana, također ozlijeđena - iako doma ima dva para pravih štapova, za ovu priliku odlučila ga je posuditi od Mojsija.
No da se osvrnem malo na noć - odoh ja spavat već u devet, ali vrućina je opaka, boli glava od klime na poslu, nemoš zaspat. I kad konačno uspiješ, eto ti likova, zovu, pišu, mobitel urla, zvoni, nabija - "kaj, ideš sutra?", "buš me pokupil?", "daj me probudi ujutro!"... A, jebote! Onda sam isključio ton i probudim se u ponoć, a kad tamo još jedan poziv i jedna poruka! Oh, maaaan! Vozit ću svakog i budit ću svakog, al ajmo to riješit do osam, u redu, Šimune?
ponedjeljak, 26. svibnja 2008.
MISTERIJ TAMNO CRVENE KONTROLE BR. 64
Opet nešto zaboravih... Vanja i ja sigurno, a mislim i još neki, bijasmo sigurni da je 14. kontrola bila tamno crvena s brojem 64, a ne narančasta, no kad smo kontrole skupljali, tu nismo našli, što pak znači da ni Vanja niti ja, a i još neki nisu prošli stazu, to jest našli sve kontrole... DISKVALIFIKACIJA!
nedjelja, 25. svibnja 2008.
KAKAV LUDI TRENING!
Kliker, Sablja, Juraj, ja: Bliznec, subota, 9 sati. Kasnim 15 minuta kao i obično, no ovaj put nisam skroz kriv. Kad dođeš po Klikera, on još mora do svog auta koji je parkiran 'ko zna gdje pa još i natrag u stan. Tura je Brestovac-Grafičar-Ponikve gdje je orijentacijski trening, a već na početku znamo da kasnimo. Jura vuče nogu zbog bolne iliotibijalne tetive i njuši gljive po šumi. Kad je uz put ugledao ogromni vrganj, vrisnuo je kao da je vidio medvjeda i onda ga je u ruci furao do Ponikva. Tamo smo zakasnili pola sata, a Luce i Vanja koji su došli biciklima još i više. Prvi trening laganica, pola sata i kakti ne na vrijeme. Drugi pravi, na malom terenu, ali s 15 za mene teških kontrola. Već sam se prije druge izgubio i prvi puta usjeverivao kartu na orijentaciji i tako još dva puta. Luce i Kliker šišali su me do pete kontrole, a onda su počeli kiksati. Va-njuška nas je opet doslovno satro. Prozujao je stazom za 45 minuta, ja sat i 6, Sablja još dvije minute gore, Luce i Kliker sat i 55. Kako je Ivana udarila i uganula nogu, predložih Damiru da mi pokupimo kontrole. No prije toga bakanalije na Glavici. Ili pokušaj bakanalija jer je grah užasan, juha od gljiva je ajmpren juha s par jadnih gljiva, a bučnica prestrašna, pa su se bakanalije pretvorile u pivanalije. No kako smo zasjeli dugo vremena i ostavili podosta para i praznih flaša, teta kuharica nas je počastila čvarcima. Nakratko su nam se pridružili Jakšić i društvo koje smo sreli na putu prema Risnjaku, a sad evo i na povratku. I onda smo takvi trebali skupit kontrole. Većinu vremena nisam baš znao gdje sam, tako da je većinu kontrola naše polovice skupio Jura koji je prvi put u životu držao kartu u ruci, a drugu polovicu uspjeli su prije nas pokupiti antitalenti Kliker i Sablja. I onda polagani povratak prema Bliznecu. Štrudle od sira i jabuka na Grafičaru su bile malo bolje, a do auta se spustismo po mraku. Od 9 ujutro do 9 navečer - nezaboravnih 12 sati Sljemana, otprilike nešto kao Sablja, Pećo, Chura i ja prošle godine...
petak, 4. travnja 2008.
ZABORAVIH NAJVAŽNIJE!!!
Većina će reći da brijem, ali sve više vjerujem u ovo: zadnjih dana se osjećam koma, čim dođem s posla zalegnem i tako više-manje do jutra - kladim se da je to zbog negativne energije koja se nagomilala u regiji zbog boravka sve ove žgadije u našoj blizini...
Grmlje DuploVe
Mda… Četresosme je Joža Broz u namjesto nas odlučio da nećemo sa Staljinom, a time ni u kasnije nastali Varšavski pakt, a danas, u kakti demokraciji, dragi naši, premijer i precjednik umjesto nas odlučuju da ćemo u NATO! Šta će nam referendum? Mi smo ovce glupe, od gotovog bi veresiju napravili! Kako kaže premijer - neki bi napravili! Koji neki? Jel vragovi crni? I ne samo crni, nego i zeleni i žuti? Jaoooooooooooooo! To je prefakingstrašno – kako naš premijer priča engleski, a predsjednik ne zna ni to!!! Majko mila! A ono ulizivanje Grmlju DuploVe, pa tapšanje po ramenima, glađenje, milovanje, držanje za ručice, gurkanje… A taj moron DuploVe Grmlje: kako je samo naučio izgovarati Elbejnija i Kroejša, a sutra će zaboravit di je bio, koje su to zemlje i gdje. Eh, šta znači imat moćnog tatu koji će svog sina debila pogurat do predsjednika. Jel bilo goreg američkog predsjednika? Teško!
A na šta Zagreb liči danas? Te hrvatske i američke zastavice zajedno? Mi i Amerikanci 2gether! Yeah! Baš trebamo američke vojnike da i ovdje rade sranja, a ne moš im ni sudit! I da ne pričamo o tome kako će isti biti meta napada, a time i mi! Odosmo mi s vragom tikve sadit, ja!
Kako se čovjek prema tome treba postaviti? Demonstracije? Ne. Pizdit u sebi? Ne. Srat po blogovima? Možda J. Jedini put je zen… Džai guru dei va ommmmmmmmmmmmmmmmm! Čemu uzrujavanje? Treba njegovati duh tolerancije i praštanja. Pomirenja. Okrenuti drugi obraz. Vratiti kruhom. And stuff like that… Ionako nas iza ugla čeka rak… Bilo NATO-a ili ne. Bilo Europske unije ili ne.
I rest my case...
subota, 9. veljače 2008.
I'm back!
Bek David Campbell, poznatiji pod umjetničkim imenom Beck, također poznat i kao Beck Hansen, rođen 8. srpnja 1970. godine, američki je glazbenik i tekstopisac. Beck, not Back!
BECK is a manga, which was later made into an anime under the name BECK: Mongolian Chop Squad. It was created by mangaka Harold Sakuishi and was originally published by Kodansha in Monthly Shonen Magazine. It tells the story of a group of Japanese teenagers who form a rock band. The manga is currently licensed in the USA by Tokyopop. The series has also spawned three guidebooks. BECK won the 2002 Kodansha Manga Award for shōnen.
The original 26-episode anime television series was aired on Japan's TV Tokyo from October 2004 to March 2005. It was directed by Osamu Kobayashi, animated by Madhouse and produced by Takeshi Shukuri and Yoshimi Nakajima. Beck, not Back!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
