LJUBIČIĆ - DODATAK

Tek kad sam pogledao sažetak cijelog Indian Wellsa, shvatio sam koliko je to velik turnir - zapravo, mogao bi se nazvati i petim Grand Slamom, uz jedinu razliku što se igra na dva, a ne na tri dobivena seta. Uostalom, dovoljno je vidjeti listu pobjednika otkad se turnir igra na ovom mjestu:

2010 Ivan Ljubičić
2009 Rafael Nadal
2008 Novak Djokovic
2007 Rafael Nadal
2006 Roger Federer
2005 Roger Federer
2004 Roger Federer
2003 Lleyton Hewitt
2002 Lleyton Hewitt
2001 Andre Agassi
2000 Àlex Corretja
1999 Mark Philippoussis
1998 Marcelo Ríos
1997 Michael Chang
1996 Michael Chang
1995 Pete Sampras
1994 Pete Sampras
1993 Jim Courier
1992 Michael Chang
1991 Jim Courier
1990 Stefan Edberg
1989 Miloslav Mečíř
1988 Boris Becker
1987 Boris Becker

POTATO HEAD

Još davno sam rekao da bi tenis propao kad bi prvih dvadeset igrača bilo atraktivno kao Ljubičić The Krumpiroglavi, pri čemu ne mislim na njegovu igru itself, nego na njegovu cjelokupnu pojavu. Mislim, sve ok, on je vaistinu pravi gospodin na terenu i izvan njega, ima beckhend za koji bi ja prodao familiju, ali daj malo popizdi, baci reket, vrišti, psuj i bokserom u glavu… I aman taman kad sam pomislio da je gotovo s njim, frajer u Indian Wellsu mrkne drugog i trećeg igrača na svijetu (Nole i Rafa Gluplji Od Šerafa), tj. trojicu (pri čemu nijedan od njih nije Troicki) iz TOP 10 (ako Roddick trenutno i nije među deset, sigurno tamo spada). Nevjerojatno!!! Volio bih da nije, ali ipak vjerujem da je to labuđi pjev našeg Potato Heada te sam ga stoga odlučio na ovaj način opjevati, a nadam se da će ovo netko i uglazbiti, pače i ubaletiti u maniri ni više ni manje nego Labuđeg jezera…
No, bez obzira na svu neatraktivnost i (prividni) nedostatak strasti u igri, Potato Headu je sve bilo oprošteno kad je 2005. u Davis Cup obračunu kod OK Kit Karsona preslušao najprije velikog Andrea, a onda i Roddicka, s tim da je u intermezzu u paru s Ančićem razvalio najbolji par svijeta, dva brata uboga, blizance Bryan. Poslije toga Hrvatska se prošetala do Davisova pokala i to se desilo jedanput te nikad više neće, a osvojio je i deset turnira, što nikako nije zanemarivo!
I zato, živio nam naš Potato Head-The Legend!

MEDALJA JE MEDALJA,

...ali dvije su dvije! :D