srijeda, 10. rujna 2008.

I TO SE MORALO DOGODITI...

Nakon četrnaest godina nepobjedivosti prestajemo biti jedina neporažena nogometna reprezentacija na domaćem terenu. Nije to nikakvo iznenađenje - kad dolazi Engleska, to se uvijek može dogoditi. Da se desilo u onoj utakmici prije dvije godine, nitko se ne bi čudio.
No zašto se mora dogoditi na ovakav način?!? Vjerojatno bi izgubili i da nije bilo crvenog kartona, ali možda i ne bi. Ovako nas je jedna nesreća u obrani koštala gola, a jedna sudačka odluka unakazila. Najobičniji start, bez namjere, lakat samo naslonjen, bez udarca. Ljuboš nije namjeravao dati ni žuti karton, a kad je ugledao krv, izvadio je crveni. U najmanju ruku - smiješno! Kad je vidio što je učinio utakmici i nama tim potezom, postao je još smješniji - poništio je čisti gol Englezima za 4:0, a nama poklonio gol - KATASTROFA! Uvijek sam se čudio zašto je taj, ne mogu pronaći bolji pridjev, smiješni Slovak toliko cijenjen sudac - eto...
I dalje mislim da smo moćna reprezentacija i da prvi put imamo dobrog izbornika. Što će reći novinari? To nikog normalnog ne zanima. Johan Cruyff davno je rekao: "Ako si talentiran za nogomet, a imaš i u glavi, možeš postati veliki igrač. Ako si "samo" talentiran, možeš postati dobar igrač. Ako si netalentiran, postat ćeš novinar." Ili sudac... :)

petak, 5. rujna 2008.

GELENDER LIGA - 5. KOLO

Glupi Spartak Mironovič! Pošaljem ga na ligu kao novinara jerbo bijah bolestan, no isti je odmah nakon lige otputovao kući odakle je trebao poslati izvještaj. Izgleda da se sa svojim Bjelorusima te bratskim narodima Ukrajincima i Rusima višednevno zapio slaveći ljetnojesenske pobjede Crvene armije iz '44. nad njemačkim divizijama Ukrajina Sjever i Ukrajina Jug. A malo prije me Sablja nazvao zaprijetivši mi da nikad neću nastupiti za Gelender Buntai tim ako izvještaj ne bude na netu do 9. Još ću na posao zakasnit'!
I kad ne dođem na ligu, liga je sa mnom, a i ja s njom. U srijedu sam se spontano probudio u 5 i 17 i poslao hektolitre pozitivne energije jutarnjim herojima, a onda iscrpljen i u suzama zbog neodlaska nastavio spavati. Kad sam se ponovo probudio, opet sam se rasplakao. U traci pokraj mene na povratku doma stajao je auto riječke registracije s natpisom (pogađate li?) - JGL!
Ok, dosta o meni, imam za reći dvije, tri riječi o ligi. Nije Zvezda zvezda, a ni zveZda, nego ovo:
1. Apsolutni rekord lige - 17 natjecatelja! Hrvati bi rekli "alal vera!"
2. Ničim izazvan, Markica je srušio vlastiti i rekord lige. Čekamo rezultat ispod 35 minuta. Možda već sljedeće kolo.
3. Ako Jürgen Štumberger nastavi s drugim mjestima, bit će pobjednik lige.
4. 17 ljudi, a samo jedan novi, ali jubilarni četrdeseti - to je Trkadžija Golec! Četrnaesti novi ove godine. Od tih 40, cura je 11!
5. U svom prvom nastupu Trkadžija Golec uspio je postati drugi ukupno i prve ove godine koji je uspio osvojiti NULA bodova. Bjavo!
Otvaram filozofsku raspravu. Može li se osvojiti nula bodova? Ili se nula bodova ne može osvojiti? Je li pravilnije reći "nije osvojio nijedan bod"? Jesu li nula i nijedan bod isto? Može li se shodno tome reći "nije osvojio nula bodova"? Ako nije osvojio nula bodova, koliko je bodova osvojio? Pitanja naviru bez prestanka, ali moram na posao... Zdravstvujte!