PLITVICE - ORIJENTACIJA

Prognoza: fenjer!

KO KAŽE DA MORATE ČEKATI DO PENZIJE?!?

Uzmite Erste stambeni kredit i zajebite se dok ste još mladi!!!

JGL 2, KOLO 1: 12 NA STARTU, 13 U CILJU!?!

Već je prvo kolo ovogodišnje lige izjednačilo prošlogodišnji rekord iz zadnjeg kola - trinaest jutarnjih duša, iako nas je u 5 sati i 33 minute krenulo dvanaest. Magija neka? Šta? Šta? ŠTA? Ubi nas omara odmah na početku - ne sjećam se da je ovako teško vrijeme ijednom bilo prošle godine. Start nikakav, odjurio je samo Juraj, Markica i ruksak lagano i bez žurbe za njim, ostali jedva nekako. Sablja misli da bi Jura mogao prvo mjesto zadržati do cilja, no siguran sam da za to nema šanse - Juraj je pao još prije trećeg stupa, ali i dovoljno odmaknuo da ga do cilja ne vidimo. Onako kljast i šepav uslijed boli u iliotibijali sigurno je došepesao do drugog mjesta. Ostatak društva teško je kiksao, barem u odnosu na 2007.: Sablja me slabo pritiskao, iako sam bio zreo za još jedan poraz, Kova njega još manje, Peće i Stojka nigdje, a Lacko, gospodin u godinama, lagano se prošetao do vrha. Chura opet u prvom kolu deveti (vidi prvo kolo JGL 1), ali ovaj put spašen poradi novog bodovnog sistema, no opet ostao bez prve jakosne. Spuštajući se s Jurom po stepenicama iznad gornje stanice žičare ugledasmo lika koji trčkara prema nama. Pomislim si tko to ima tako lagani trk, a tako loše vrijeme - kad ono Kliker - zakasnio na start! Kad dođe na vrijeme, bit će opasan. I onda cure - ozlijeđena Tea i Iris u prijateljskoj šetnjici i Žana, također ozlijeđena - iako doma ima dva para pravih štapova, za ovu priliku odlučila ga je posuditi od Mojsija.
No da se osvrnem malo na noć - odoh ja spavat već u devet, ali vrućina je opaka, boli glava od klime na poslu, nemoš zaspat. I kad konačno uspiješ, eto ti likova, zovu, pišu, mobitel urla, zvoni, nabija - "kaj, ideš sutra?", "buš me pokupil?", "daj me probudi ujutro!"... A, jebote! Onda sam isključio ton i probudim se u ponoć, a kad tamo još jedan poziv i jedna poruka! Oh, maaaan! Vozit ću svakog i budit ću svakog, al ajmo to riješit do osam, u redu, Šimune?

MISTERIJ TAMNO CRVENE KONTROLE BR. 64

Opet nešto zaboravih... Vanja i ja sigurno, a mislim i još neki, bijasmo sigurni da je 14. kontrola bila tamno crvena s brojem 64, a ne narančasta, no kad smo kontrole skupljali, tu nismo našli, što pak znači da ni Vanja niti ja, a i još neki nisu prošli stazu, to jest našli sve kontrole... DISKVALIFIKACIJA!

KAKAV LUDI TRENING!

Kliker, Sablja, Juraj, ja: Bliznec, subota, 9 sati. Kasnim 15 minuta kao i obično, no ovaj put nisam skroz kriv. Kad dođeš po Klikera, on još mora do svog auta koji je parkiran 'ko zna gdje pa još i natrag u stan. Tura je Brestovac-Grafičar-Ponikve gdje je orijentacijski trening, a već na početku znamo da kasnimo. Jura vuče nogu zbog bolne iliotibijalne tetive i njuši gljive po šumi. Kad je uz put ugledao ogromni vrganj, vrisnuo je kao da je vidio medvjeda i onda ga je u ruci furao do Ponikva. Tamo smo zakasnili pola sata, a Luce i Vanja koji su došli biciklima još i više. Prvi trening laganica, pola sata i kakti ne na vrijeme. Drugi pravi, na malom terenu, ali s 15 za mene teških kontrola. Već sam se prije druge izgubio i prvi puta usjeverivao kartu na orijentaciji i tako još dva puta. Luce i Kliker šišali su me do pete kontrole, a onda su počeli kiksati. Va-njuška nas je opet doslovno satro. Prozujao je stazom za 45 minuta, ja sat i 6, Sablja još dvije minute gore, Luce i Kliker sat i 55. Kako je Ivana udarila i uganula nogu, predložih Damiru da mi pokupimo kontrole. No prije toga bakanalije na Glavici. Ili pokušaj bakanalija jer je grah užasan, juha od gljiva je ajmpren juha s par jadnih gljiva, a bučnica prestrašna, pa su se bakanalije pretvorile u pivanalije. No kako smo zasjeli dugo vremena i ostavili podosta para i praznih flaša, teta kuharica nas je počastila čvarcima. Nakratko su nam se pridružili Jakšić i društvo koje smo sreli na putu prema Risnjaku, a sad evo i na povratku. I onda smo takvi trebali skupit kontrole. Većinu vremena nisam baš znao gdje sam, tako da je većinu kontrola naše polovice skupio Jura koji je prvi put u životu držao kartu u ruci, a drugu polovicu uspjeli su prije nas pokupiti antitalenti Kliker i Sablja. I onda polagani povratak prema Bliznecu. Štrudle od sira i jabuka na Grafičaru su bile malo bolje, a do auta se spustismo po mraku. Od 9 ujutro do 9 navečer - nezaboravnih 12 sati Sljemana, otprilike nešto kao Sablja, Pećo, Chura i ja prošle godine...