srijeda, 1. travnja 2009.
ŽIVOT IZ PERSPEKTIVE JUTARNJE GELENDER LIGE...
...iliti zašto volim Jutarnju gelender ligu 1, 2, 3 i sve predstojeće. Atmosfera je trekerska - nema brojeva, nema startnina, nema opterećujućih spika, nema nadrkane i negativno nabijene atmosfere nekih drugih sportova. Interakcija baš i nije neka jer se dolazi malo prije starta, za vrijeme trke se samo dahće i krepava, od magle ne vidi ništa osim snopa svjetla pod nosom, a još ako ti se žuri pa sam kreneš dole... Ali osjećaj poslije nešto je posebno i teško opisivo, vjerojatno ono po što svi dolaze. Endorfini divljaju mozgom, a nirvana bi bila potpuna da čovjek nije neispavan. Ovako vlada stanje drčno-opuštenog savršenstva: lagana vožnja kroz grad, a dok gitara Joea Frusciantea u The Zephyr Song jeca toliko jebeno dobro da mami suze na oči, nek kolone budu kilometarske, nek bombe padaju, nek svemirci izvrše invaziju...
petak, 20. ožujka 2009.
SEKS U ŠKOLI
Zdravo, dragi i predragi prijatelji, ljubitelji opskurnih i još opskurnijih sportova! Saznah jučer za aferu rušenja stabala na Dubravkinu putu te se odlučih uvjeriti u isto on the face of the place. Prije toga, dok sam po enti put u čekaonici vabio uputnicu (i tamo susreo treking instituciju u Hrvata, poznatog srčera za ekstraterestrijalnom inteligencijom), pao mi pod ruke onaj smiješni selonačelnikov list "zagreb.hr", koji službeno izlazi danas, no uvijek se pojavi koji dan ranije. U donjem kutu šeste stranice, naoko savamatsu beznačajni člančić što ga prenosim u cijelosti (valda me ne budu tuzili, ne?) pod naslovom "Opasna stabla na Dubravkinom putu": "Lani je na Dubravkinom putu bilo 15 samoizvaljivanja stabala i samo je sreća spasila prolaznike. Budući da se tu grade sportski tereni i šetnica od gotovo dva kilometra, Hrvatske šume čine sve da se samoizvaljivanja ne bi dogodila kad radovi završe i krenu prvi šetači. Uklonit će se 272 opasna stabla." Hm, hm, hm... Koji debil uopće izmisli imenicu samoizvaljivanje ili samoizvala?!?
"Jezikoslovac velik ja sam,
Pun sam teških provala.
Jedna od mojih žešćih
Bješe samoizvala!"
Pazi! Samo je sreća spasila prolaznike! Oni dovijeka mogu i trebaju zahvaljivati sudbini, sreći i gospođici Providnost što živi ostaše! A Hrvatske šume čine SVE da to prestane biti pitanje sreće!!! Živjele Hrvatske šume jer one ukloniše OPASNA stabla. Još će ispasti da stabla nisu opasna samo zbog svojih čestih i čudnih afiniteta prema samoizvaljivanju, nego su i odgovorna za silovanja, pljačke i otimačine po Zagrebu. Prije nego što završe u peći ili kao namještaj, treba ih ispitati! Neka priznaju svoja zlodjela! I nek priznaju što više! Ima li neriješenih slučajeva ubojstava? Pokoje pripišite nesretnom stablu br. 112 s Dubravkina puta jer da je mirovalo na svom mjestu, namjesto lutalo po gradu s podlim nakanama, sad bi bilo propisno ukorijenjeno i ne bi samoizvalom prijetilo nedužnim šetačima (pasa) kojih je manje nego, recimo, na Leusteku ili Bikčevićevoj stazi na Sljemenu. Znači li to da i tamo treba ukloniti sva OPASNA stabla? Nema brige, tamo se to ionako radi, jedino što se žrtve ne mjere u stotinama, nego u desecima, a možda i stotinama tisuća.
I ne budi lijen (ionako sam na bolovanju), odoh ja čekirati što se tamo dogodilo. Boga mi, pravo groblje! I ne samo groblje stabala, nego su za teška vozila morali i okretišta napraviti, ali ajde, kaže da će sve nanovo urediti. Vjerojatno i hoće. Budući da se radi o centru grada, puno izloženijem jamranju građana, na mjestu porušenog drveća posađene su mladice, što na Sljemenu nije slučaj, Husaga i prijatelji, za razliku od Sljemena, nisu se sprejem potpisivali po stablima, a sigurno će pokupiti sve kante i smeće koje na Sljemenu uredno ostavljaju. Sve u svemu, i nije tako loše. Sljedećih nekoliko godina šetači će ljeti uživati u podnevnom suncu jer spasonosnog hlada baš i neće biti.
No, nije to ništa prema onom što nas čeka na Sljemenu, a to je nova žičara. Kako u "zagreb.hr" kaže naša mila sugrađanka Ria: "Žičara je dio tradicije odlaska Zagrepčana na Sljeme. Vozeči se njome neki su se upoznali i sprijateljili." Joj, kak je to super! Istina, trebamo žičaru, a kaj bu ispalo od toga, teško nama! Kol'ko će šume porušiti postavljajući 27 stupova (stara je imala 13), nitko ne zna, a najveći pokolj prijeti na vrhu jer se gornja stanica želi premjestiti na vrh (tako je teško prehodati onih 200 metara do vrha - jadni skijaši - ako već neće moći autom gore, barem iskrcajte njihove debele guze na vrhu!), što znači još puno, puno rušenja plus međustanica kod Brestovca.
I sve bi se to još podnijelo kad bismo izbjegli tunel kroz Sljeme i Tangentu, Tangensu ili kako se već ne zovu sve te prebolesne ideje...
"Jezikoslovac velik ja sam,
Pun sam teških provala.
Jedna od mojih žešćih
Bješe samoizvala!"
Pazi! Samo je sreća spasila prolaznike! Oni dovijeka mogu i trebaju zahvaljivati sudbini, sreći i gospođici Providnost što živi ostaše! A Hrvatske šume čine SVE da to prestane biti pitanje sreće!!! Živjele Hrvatske šume jer one ukloniše OPASNA stabla. Još će ispasti da stabla nisu opasna samo zbog svojih čestih i čudnih afiniteta prema samoizvaljivanju, nego su i odgovorna za silovanja, pljačke i otimačine po Zagrebu. Prije nego što završe u peći ili kao namještaj, treba ih ispitati! Neka priznaju svoja zlodjela! I nek priznaju što više! Ima li neriješenih slučajeva ubojstava? Pokoje pripišite nesretnom stablu br. 112 s Dubravkina puta jer da je mirovalo na svom mjestu, namjesto lutalo po gradu s podlim nakanama, sad bi bilo propisno ukorijenjeno i ne bi samoizvalom prijetilo nedužnim šetačima (pasa) kojih je manje nego, recimo, na Leusteku ili Bikčevićevoj stazi na Sljemenu. Znači li to da i tamo treba ukloniti sva OPASNA stabla? Nema brige, tamo se to ionako radi, jedino što se žrtve ne mjere u stotinama, nego u desecima, a možda i stotinama tisuća.
I ne budi lijen (ionako sam na bolovanju), odoh ja čekirati što se tamo dogodilo. Boga mi, pravo groblje! I ne samo groblje stabala, nego su za teška vozila morali i okretišta napraviti, ali ajde, kaže da će sve nanovo urediti. Vjerojatno i hoće. Budući da se radi o centru grada, puno izloženijem jamranju građana, na mjestu porušenog drveća posađene su mladice, što na Sljemenu nije slučaj, Husaga i prijatelji, za razliku od Sljemena, nisu se sprejem potpisivali po stablima, a sigurno će pokupiti sve kante i smeće koje na Sljemenu uredno ostavljaju. Sve u svemu, i nije tako loše. Sljedećih nekoliko godina šetači će ljeti uživati u podnevnom suncu jer spasonosnog hlada baš i neće biti.
No, nije to ništa prema onom što nas čeka na Sljemenu, a to je nova žičara. Kako u "zagreb.hr" kaže naša mila sugrađanka Ria: "Žičara je dio tradicije odlaska Zagrepčana na Sljeme. Vozeči se njome neki su se upoznali i sprijateljili." Joj, kak je to super! Istina, trebamo žičaru, a kaj bu ispalo od toga, teško nama! Kol'ko će šume porušiti postavljajući 27 stupova (stara je imala 13), nitko ne zna, a najveći pokolj prijeti na vrhu jer se gornja stanica želi premjestiti na vrh (tako je teško prehodati onih 200 metara do vrha - jadni skijaši - ako već neće moći autom gore, barem iskrcajte njihove debele guze na vrhu!), što znači još puno, puno rušenja plus međustanica kod Brestovca.
I sve bi se to još podnijelo kad bismo izbjegli tunel kroz Sljeme i Tangentu, Tangensu ili kako se već ne zovu sve te prebolesne ideje...
srijeda, 18. ožujka 2009.
RUKA
Ovu priču ispričao sam više od sto puta. Dopizdilo, brate:
"Pao sam s bicikla, slomio ruku, bio pomak, operirali me, stavili pločice i šerafe, koje sam uspio rasturiti, tj. pomaknuli se pa kost nije zarastala. Prvo što me doktor pitao kad je vidio snimku bješe jesam li opet pao s bicikla. Zato sam bio na drugoj operaciji. Tad mi je izvadilo dio kosti iz zgloba da bi nadomjestilo ono što nije zarastalo i ponovo stavilo pločice i šerafe."
Priča ima i nastavak, a pišem ga zato jer ću možda taj nastavak ispričati deset puta manje ako ovo pročita deset posjetitelja ovog ažbloga:
"Danas bio na kontroli. Ovaj put pločica stoji dobro i kost dobro zarasta, no jedan se šeraf počeo izvlačiti. Sad me nije pitao jesam li pao s bicikla jer je šteta puno manja, nego jesam li skidao longetu. Kakvo potcjenjivanje! Kao da ne mogu rasturiti šerafe ne skidajući longetu!!! Uglavnom, vjerojatno će ponovo operirati, s tim da je odmah naručio pločicu od nekog puno čvršćeg materijala koji se ne vadi, tj. ostaje 4 life."
Elem, nema Traverse, nema Medotreka, Risnjaka, a vjerojatno ni Velebita, Sljemenskog maratona, niti Cresa. Možda se vidimo na 24 sata Sljemana i na Grossglockneru...
"Pao sam s bicikla, slomio ruku, bio pomak, operirali me, stavili pločice i šerafe, koje sam uspio rasturiti, tj. pomaknuli se pa kost nije zarastala. Prvo što me doktor pitao kad je vidio snimku bješe jesam li opet pao s bicikla. Zato sam bio na drugoj operaciji. Tad mi je izvadilo dio kosti iz zgloba da bi nadomjestilo ono što nije zarastalo i ponovo stavilo pločice i šerafe."
Priča ima i nastavak, a pišem ga zato jer ću možda taj nastavak ispričati deset puta manje ako ovo pročita deset posjetitelja ovog ažbloga:
"Danas bio na kontroli. Ovaj put pločica stoji dobro i kost dobro zarasta, no jedan se šeraf počeo izvlačiti. Sad me nije pitao jesam li pao s bicikla jer je šteta puno manja, nego jesam li skidao longetu. Kakvo potcjenjivanje! Kao da ne mogu rasturiti šerafe ne skidajući longetu!!! Uglavnom, vjerojatno će ponovo operirati, s tim da je odmah naručio pločicu od nekog puno čvršćeg materijala koji se ne vadi, tj. ostaje 4 life."
Elem, nema Traverse, nema Medotreka, Risnjaka, a vjerojatno ni Velebita, Sljemenskog maratona, niti Cresa. Možda se vidimo na 24 sata Sljemana i na Grossglockneru...
nedjelja, 1. veljače 2009.
FINALE...
Dokaz koliko sam bio napaljen je što sam propustio cijelo prvo poluvrijeme misleći da je utakmica u šest. Bilo mi nekako svejedno, a onda me razljutilo što su me raspizdili oni glupi suci. Ok, Francuzi su stvarno dobri, Lino je radio pizdarije s Horvatom na desnom vanjskom (ako ne može Metličić, gdje mu je Buntić), s Balićem na klupi u odlučujućim trenucima (ali tu ne znamo šta se s njim zbivalo) najveća pizdarija: sa Špremom na krilu, a čovjek ne igra cijelo prvenstvo. Za svaki njegov promašaj kriv je Lino, ali Lino je bio: olimpijski pobjednik, svjetski prvak, dvostruki svjetski viceprvak, europski viceprvak u samo 6 godina - od Portugala i svjetskog naslova prošlo je samo šest godina i zato Lino - svaka čast!
I srebro je veliki uspjeh. Iz nekoliko razloga. Teško je igrati doma, a mi smo odigrali bez kiksa. Velika je stvar kad domaća momčad stigne do finala. Dvorane su pune do kraja. Velika je stvar u nečemu biti drugi na svijetu. I velika je stvar doslovno se prošetati do finala, suvereno, a ne provlačiti se, bez pomoći sudaca.
A suci... Većina sudi loše jer ne znaju. Mislim da ni ovi danas ne znaju. Mi smo već nakon utakmice sa Španjolcima trebali uputiti službeni prosvjed pa nek se vidi da znamo šta nam rade unatoč +10! Koliko dobro moramo organizirati prvenstvo, koliko dvorana trebamo izgraditi, kome se u IHF-u moramo ulizivati ili koliko moramo platiti da imamo pošteno suđenje doma? Šta me danas raspizdilo? Dođem kod frenda lijepo gledat utakmicu, mirno, opušteno, ali vraga - već na početku svakom laiku očigledna greška - vodimo 13:11, Alilović brani, imali bismo napad za tri razlike, a suci sude nepostojeći sedmerac! Baš svinjski i smećarski! I naravno, Francuzi zabiju tri zaredom. Ne kažem da ne bi ionako, ali fini vjetar u leđa. Ubrzo nakon toga nepostojeći sedmerac uz sumnjivo isključenje, jedino u drugom poluvremenu. Malo čudno za finale. E tad su naši trebali izvršiti maksimalni pritisak na suce, uključujući i Linu, čak i pod cijenu njegovog isključenja, maksimalno napaliti dvoranu pa da vidimo kako bi se sudilo do kraja. No, to nije sve. Francuzi igraju najbolju obranu na prvenstvu, brzu i oštru, uvijek malo ispod granice isključenja, no Karabatić ga je u drugom poluvremenu zaslužio dvaput: jednom Metličića laktom u vrat, drugi put Balića rukom u lice (da suci imalo vjeruju svojim odlukama, Balića bi odmah isključili za ono unošenje Crnom Batiću u lice) - jasno mi je da je Karabatić najbolji igrač na svijetu i da ima kredit, jasno mi je da su suci dobili naputak da nema domaćinskog suđenja, ali situacija je čista - vidio si, dosudi, nitko im ne bi ni "a" rekao. I šlag na tortu - Šprem leži u francuskom šestercu, lopta je vani, suci dopuštaju da golman izvede loptu, a Francuzi pokušavaju zabiti...
Užas - lošost, neznanje, katastrofa...
I srebro je veliki uspjeh. Iz nekoliko razloga. Teško je igrati doma, a mi smo odigrali bez kiksa. Velika je stvar kad domaća momčad stigne do finala. Dvorane su pune do kraja. Velika je stvar u nečemu biti drugi na svijetu. I velika je stvar doslovno se prošetati do finala, suvereno, a ne provlačiti se, bez pomoći sudaca.
A suci... Većina sudi loše jer ne znaju. Mislim da ni ovi danas ne znaju. Mi smo već nakon utakmice sa Španjolcima trebali uputiti službeni prosvjed pa nek se vidi da znamo šta nam rade unatoč +10! Koliko dobro moramo organizirati prvenstvo, koliko dvorana trebamo izgraditi, kome se u IHF-u moramo ulizivati ili koliko moramo platiti da imamo pošteno suđenje doma? Šta me danas raspizdilo? Dođem kod frenda lijepo gledat utakmicu, mirno, opušteno, ali vraga - već na početku svakom laiku očigledna greška - vodimo 13:11, Alilović brani, imali bismo napad za tri razlike, a suci sude nepostojeći sedmerac! Baš svinjski i smećarski! I naravno, Francuzi zabiju tri zaredom. Ne kažem da ne bi ionako, ali fini vjetar u leđa. Ubrzo nakon toga nepostojeći sedmerac uz sumnjivo isključenje, jedino u drugom poluvremenu. Malo čudno za finale. E tad su naši trebali izvršiti maksimalni pritisak na suce, uključujući i Linu, čak i pod cijenu njegovog isključenja, maksimalno napaliti dvoranu pa da vidimo kako bi se sudilo do kraja. No, to nije sve. Francuzi igraju najbolju obranu na prvenstvu, brzu i oštru, uvijek malo ispod granice isključenja, no Karabatić ga je u drugom poluvremenu zaslužio dvaput: jednom Metličića laktom u vrat, drugi put Balića rukom u lice (da suci imalo vjeruju svojim odlukama, Balića bi odmah isključili za ono unošenje Crnom Batiću u lice) - jasno mi je da je Karabatić najbolji igrač na svijetu i da ima kredit, jasno mi je da su suci dobili naputak da nema domaćinskog suđenja, ali situacija je čista - vidio si, dosudi, nitko im ne bi ni "a" rekao. I šlag na tortu - Šprem leži u francuskom šestercu, lopta je vani, suci dopuštaju da golman izvede loptu, a Francuzi pokušavaju zabiti...
Užas - lošost, neznanje, katastrofa...
subota, 24. siječnja 2009.
KOOOOO JEEEE NAAAAAJVEEEEĆIIII DEEEEBIIIL?
Daaaaaaaaarkooooo (sad idemo svi zajedno!) JAAAAANEEEEEŠ!!!
One s HTV-a bi stvarno trebalo poslati u gulag jer nisu kupili prvenstvo. A siroti Filip Brkić veze nema, no naravno da to nije previše bitno. A treba li komentirati onu trebicu koja "izvještava" s tribina? Zadatak baš po njenoj mjeri. I sve bi to prošlo da se nije pojavila ona debilčina koja priča s igračima odmah poslije utakmice, još na terenu. Njemu je najvažnije pitanje Baliću gdje je bolja atmosfera!!! I šta bi sad čovjek trebao odgovoriti? Ali ovaj ne odustaje i pita još jednom!!! Usred svih sranja između Zagreba i Splita, Hajduka i Dinama, sad još preko Balića treba dodatno zapaprit. I kad mu je Balić najboljim i jedinim mogućim odgovorom začepio glupa "novinarska" usta, ovaj ga pita jel mu smeta što ga Lino stalno rotira? Nije čuo ono što je htio pa sad treba vadit sranja s druge strane, na relaciji izbornik-najbolji igrač. I tu je popušio! Ali ni tu bezobrazluku i gluposti nije kraj - nakon toga pita kapetana da mu, ALI ISKRENO, kaže gdje je bolja atmosfera!!! Ma, ko si ti, smeće jedno, da to uopće pitaš i to još s tim ISKRENO?!? I ovaj ga je odjebo, idiota glupog! S T R A Š N O !!!
Čuo sam neke insajderske informacije da je atmosfera u reprezentaciji katastrofalna, da su svi posvađani, ažbla, ažbla... I? U kojoj je reprezentaciji dobra? Izbornik-mladi-stari-nezadovoljni koji ne igraju... Tko može pomiriti sve te taštine? Koliko ima igrača koji zaslužuju više? Horvat, Šprem, Buntić... I? Bitno je jedno - deveto natjecanje, osmo polufinale - kod nas nikad ne fali jalnuških diletanata, stoke sitnog zuba i crnih vragova. I ne samo crnih, nego i zelenih i žutih...
One s HTV-a bi stvarno trebalo poslati u gulag jer nisu kupili prvenstvo. A siroti Filip Brkić veze nema, no naravno da to nije previše bitno. A treba li komentirati onu trebicu koja "izvještava" s tribina? Zadatak baš po njenoj mjeri. I sve bi to prošlo da se nije pojavila ona debilčina koja priča s igračima odmah poslije utakmice, još na terenu. Njemu je najvažnije pitanje Baliću gdje je bolja atmosfera!!! I šta bi sad čovjek trebao odgovoriti? Ali ovaj ne odustaje i pita još jednom!!! Usred svih sranja između Zagreba i Splita, Hajduka i Dinama, sad još preko Balića treba dodatno zapaprit. I kad mu je Balić najboljim i jedinim mogućim odgovorom začepio glupa "novinarska" usta, ovaj ga pita jel mu smeta što ga Lino stalno rotira? Nije čuo ono što je htio pa sad treba vadit sranja s druge strane, na relaciji izbornik-najbolji igrač. I tu je popušio! Ali ni tu bezobrazluku i gluposti nije kraj - nakon toga pita kapetana da mu, ALI ISKRENO, kaže gdje je bolja atmosfera!!! Ma, ko si ti, smeće jedno, da to uopće pitaš i to još s tim ISKRENO?!? I ovaj ga je odjebo, idiota glupog! S T R A Š N O !!!
Čuo sam neke insajderske informacije da je atmosfera u reprezentaciji katastrofalna, da su svi posvađani, ažbla, ažbla... I? U kojoj je reprezentaciji dobra? Izbornik-mladi-stari-nezadovoljni koji ne igraju... Tko može pomiriti sve te taštine? Koliko ima igrača koji zaslužuju više? Horvat, Šprem, Buntić... I? Bitno je jedno - deveto natjecanje, osmo polufinale - kod nas nikad ne fali jalnuških diletanata, stoke sitnog zuba i crnih vragova. I ne samo crnih, nego i zelenih i žutih...
petak, 23. siječnja 2009.
četvrtak, 22. siječnja 2009.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
